Kako poboljšati mobilnost osoba s invaliditetom?

Da kretanje znači zdravlje, tvrde i mladi iz Hrvatskog saveza udruga za mlade i studente s invaliditetom SUMSI. Zato ističu da osobe s invaliditetom trebaju moderna elektronička pomagala za život i rad, a često ih dobivaju samo iz donacija.

Roman Baštijan, stručni suradnik Saveza SUMSI, kaže da do pomagala nije uspio doći javnim novcem, nego vlastitim izvorima.

- Naravno da mi oprema pomaže i prilikom dolaska na posao, i kod sudjelovanja u bilo kakvim socijalnim aktivnostima, a i puno šire od toga - daje mi neku vrstu i samostalnosti i sigurnosti, ističe Roman.

Prije pet godina bio je vrlo nesamostalan, ali poseban dodatak za kolica mu omogućuje samostalnost.

- Te rampe koje su postavljene na većem dijelu područja i Zagreba i ostatka Hrvatske su puno lakše savladive s ovakvim dodatkom nego bez njega, posebice na mjestima gdje se sama prilagodba ne može napraviti u idealnim uvjetima, nego su nagibi rampe dosta veliki, gdje su nagibi na nogostupu ili na cesti toliko veliki da se vrlo teško mogu samostalno riješiti, napominje Roman.

Predsjednik Saveza SUMSI Denis Marijon kaže da je manjina osoba s invaliditetom koji su uspjeli nabaviti dodatke za kolica.

- Je li to preko prilagodbe za radno mjesto, što obično ne daju, je li to preko humanitarne akcije, ili smo sami platili 6 do 7 tisuća eura, što je velik novac, ali velika većina osoba s invaliditetom to jednostavno ne može nabaviti jer ne ide preko sustava za zdravstveno osiguranje. Kad bi sustav omogućio da osobe s invaliditetom to dobiju preko doznake, to se na prvu možda čini skupim, međutim to bi toliko olakšalo mobilnost, rasteretilo ZET-ove kombije za prijevoz osoba s invaliditetom, koji voze na fosilna goriva, i na kraju krajeva pomogli kod održavanja zdravlja osoba s invaliditetom budući da se ne bi morali gurati rukama u kolicima, nego bi mogli koristiti pomagala kao ovo, objašnjava Marijon.

- Kad sam nabavio ovo pomagalo, ja sam prvi put u životu mogao vidjeti Grožnjan, Motovun, sve gradove koji su neprilagođeni, pa i neke bijele ceste. Mobilnost mi se preokrenula za 180 stupnjeva. Sustav to još uvijek ne prepoznaje, i kako je spor, mi se bojimo da će još 20 godina to tako ostati. Cilj nam je da to ide na doznaku, da probudimo HZZO da se malo ubrza i prilagodi novim tehnologijama, poručuje Denis.

Invaliditet je kod svakoga različit, pa se osobe s invaliditetom zauzimaju za individualni pristup svakome. I računovođi Saveza SAMSI Karlu Antolkoviću mnogo znači njegovo prijevozno sredstvo koje je uspio nabaviti preko bivše firme, što je prava rijetkost. Radi se o trokolici koja ima elektromotor i velika je pomoć kod mobilnosti.

Treći primjer koji navodi Denis su slijepe osobe koje se mogu kretati biciklom ako imaju tandem bicikl:

- Netko videći sjedi naprijed, a slijepa osoba iza. To također jako olakšava mobilnost i kretanje, a isto ne ide na doznaku, a puno bi pomoglo slijepim osobama, napominje Denis.

Stručna suradnica Saveza SUMSI Nevena Zubčić je kolica s elektromotorom je dobila na doznaku, ali misli da bi osobe s invaliditetom trebale isprobati kolica prije nego što ih dobiju jer samo tako mogu uočiti eventualne nedostatke.

Treba reći i da su ovi ljudi iznimno dobri i vrijedni. Karlo je računovođa, Roman vodi financije, Anja projekt osobnih asistenata. Zaposleni u svojoj udruzi stvaraju veliku društvenu vrijednost.