Što našu veliku pjesnikinju Vesnu Parun veže za Hrvatsko zagorje

Izložba posvećena Vesni Parun govori o bogatom kulturnom nasljeđu jedne od najvažnijih hrvatskih umjetnica 20. stoljeća. Otvorena je do 20. prosinca, a priređuje ju Muzej Prigorja u Sesvetama u suradnji s Muzejom Hrvatskog zagorja.

Izložba "Vesna Parun - s onustran Medvednice" govori o životu pjesnikinje i njezinoj povezanosti s Hrvatskim zagorjem, ali ne samo posljednjeg desetljeća života umjetnice nego i mnogo ranije, kada je u Zagorju upoznavala ljude koji su joj postali važni.

- Posjetitelji mogu vidjeti jednu lijepu tematsku ljubavnu vezu između zagorskog književnika Božidara Brazinščaka Bagole i Vesna Parun 1976. godine. Te iste godine se događa njen sudbonosni susret s prosjakinjom Magdicom, a vidi se iz literature, iz pjesama, iz tekstova da je jako značio taj susret, pa nam je to druga dionica gdje pokazujemo tu likovnu mapu gdje su sudjelovale i Zdenka Pozajić i Zlata Vucelić. Inače, koristimo u samoj izložbi niz fotografija Zlate Vucelić koja je bila njena fotografkinja duže vrijeme, objašnjava autorica izložbe Žarka Vujić.

Vesna Parun posljednje godine života provela je upravo u Zagorju. Stoga izložbu priređuje i Muzej seljačkih buna na poticaj Muzeja Prigorja.

- Na njoj pokazujemo i predmete koji se čuvaju u udruzi Kajkavijana s kojom je Vesna Parun vrlo intenzivno surađivala pred kraj svog života. Njezina tadašnja voditeljica je bila Vlasta Horvatić Mas koja nam posudila za izložbu i neke osobne predmete iz svoje zbirke, na primjer "Suncokrete" kojih je autorica Vesna Parun, ali isto tako Kajkavijana čuva i jedan lijepi "Suncokret", jednu lijepu sliku koju je naslikao njezin prijatelj Adnan, napominje voditeljica Muzeja seljačkih buna Vlatka Filipčić Maligec.

- Potom je tu točka vezanosti za Zagorje koja ide nešto kasnije, 1999. godine kad nastaje i knjiga "Zagorski četverolist" koji je opet hommage na neki način Magdici, ali u toj knjizi Vesna Parun i jasno zapravo kaže što joj znači to Zagorje i kako je Zagorje njen treći zavičaj. I onda završavamo s tim posljednjim razdobljem u Stubičkim Toplicama, dodaje Žarka Vujić.

Upravo je Stubičkim Toplicama Vesna Parun, uglavnom u vlastitoj nakladi, tiskala više od 17 naslova, slikovnica, pjesama, autobiografske proze...

- "Velesajam u Špičkovini" ima svoju posebnu dionicu i zanimljivost: naime, u početku kad je živjela u Stubičkim Toplicama je živjela u hotelu Matija Gubec. I naravno da su je poznavali svi konobari, sobarice i ostali zaposlenici i nekako da im se oduži za tu atmosferu i za  dobrodošlicu koju su joj pružili, nastao je taj rukohvat stihova, smiješan i humorističan. I evo i njega pokazujemo ovdje na izložbi da se vidi ta njena doista ljudska i humana strana. S druge strane vidi se da je ona u Stubičkim Toplicama počela koketirati s kajkavskim, i tu se pojavljuju njeni prvi stihovi na kajkavskom jeziku, kaže Vujić.

- Na neki način proširili smo suradnju isto tako s jednom likovnom umjetnicom, Matejom Harapin, koja radi u muzeju, pa je ona oslikala "Velesajam u Špičkovini", taj duhoviti opis konobara, konobarica i ostalog osoblja Stubičkih toplica, ustvrdila je Filipčić Maligec.

Izložba je hommage Vesni Parun koju ne zaboravljaju ni Sesvete, gdje je živjela i stvarala četrdesetih godina prošlog stoljeća.