Ivica Petraš: Boje koje plešu između prirode i duše

Na obroncima Medvednice, u blizini Zagreba, u pitomom, plodnom i vinorodnom kraju u mjestu Vugrovcu, živi i stvara Ivica Petraš. Priroda mu je saveznik i nadahnuće, no ne slika svijet kakav vidi oko sebe, nego onaj koji se ogleda unutar njega.

– Nekako se slikar definira po sadržaju koji predstavlja, koji stvara na toj dvodimenzionalnoj površini. No ja ne volim previše te kategorije. Meni je bitniji odgovor na pitanje: na koji način se taj sadržaj približava promatraču?, kaže Petraš.

Kroz njegov rad provlače se motivi koji se mogu definirati kao pejzaži i cvjetni motivi – sve ono što nas okružuje, naš životni prostor. No, kako sam ističe, fokus njegova stvaralaštva zapravo je na načinu kako boja dolazi do promatrača.

Od karikature do boje

Na svom umjetničkom putu Petraš je dugo tražio vlastiti izražaj. Objavljivao je karikature i radio na animiranom filmu.

– Ilustracija, strip, karikatura... tu zapravo nema boje. Potrebna je ideja, i čovjek se može izraziti, ali traži se nešto više. To "nešto više" sam pronašao u slikarstvu, kaže.

Boja mu je ključ svega. Svaka boja drugačije zrači. Plava je drugačija od crvene, ljubičaste ili bijele. Ljudi različito reagiraju na boje i mislim da je najvažnije proizvesti emociju – most između likovnog sadržaja i promatrača. Ako ono što radim pronađe taj put, to je za mene uspjeh, ističe.

Šesti dan stvaranja i plavi krajolici

Petraš slika uljem na platnu, često u velikim formatima. Sve njegove boje stapaju se u plavetnilo zamišljenih krajolika, poput slike nazvane 'Šesti dan stvaranja'. Svijet je na njoj dovršen, savršen i nevin.

– Ideja se javi u djeliću sekunde. Ako je dobijem, za mene je slika već gotova, iako fizički još ne postoji. Tada je samo treba odraditi rukom.

U stvaralačkom procesu, objašnjava, sadržaj kao da plovi i uobličava se iz ideje. Boje počinju "plesati", a on njima manipulira stvarajući treću dimenziju na dvodimenzionalnoj površini.

– Najviše me fascinira taj trenutak mogućnosti stvaranja na slici, dodaje.

Put kroz prirodu i slike koje pričaju

Fluidnost i ples boja stvaraju osjećaje svijeta mašte. Izranjaju čarobni lopoči, magične šume, mistične zemlje sreće u tmini – imena njegovih slika koje su već našle svoje vlasnike. U ateljeu čekaju još i Na kraju plave šume te Jesenski dah.

– Čovjek je dio prirode. Živim u prirodi i naravno da ju osjećam. Pokušavam stalno prenositi njene kvalitete i karakteristike. Rođen sam u ovom ambijentu i mislim da su one dvije šume koje sam možda prvi put ugledao kad sam došao na svijet, nešto što slikam cijeli život. Taj put i ta daljina koja nestaje – to se stalno provlači kroz moje slike. Jer svi smo mi putnici ovdje, kaže.

Od Vugrovca do Pariza

Petraš je diplomirao na ljubljanskoj Akademiji Arthouse College of Visual Arts. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatske udruge likovnih umjetnika i likovnih kritičara. Najčešće izlaže na skupnim izložbama, a često slika i radove sakralne tematike.

– Ovaj rad zahtijeva veliku kontrolu i organiziranost. Potrebna je koncentracija, ali i snalažljivost. Čovjek mora biti sam svoj menadžer – znati gdje i kako može prodati, objašnjava.

Dobio je poziv iz Francuske, iz galerije Carré des artistes, koja je njegove slike predstavila u nekoliko gradova: Lyonu, Metzu, Toulouseu, Madridu, Beču, Strasbourgu i Parizu. Tamo uglavnom i prodaje slike, kaže.

Surađuje i s domaćim galerijama, osobito na Jadranu. Dijete sela, od malih nogu naučio je raditi i snalaziti se – vještine koje i danas pomažu da živi od onoga što najviše voli – slikanja.