Učiteljica osmislila knjigu dječjih priča da bi podučila o predblagdanskom razdoblju

Učiteljica Ivančica Tajsl Dragičević iz zagrebačke Osnovne škole Trnjanska, da bi djecu podučila o predblagdanskom razdoblju, osmislila je knjigu dječjih priča "Božić je blizu", za svaki dan došašća po jednu. 

Slikovnicu je toj predanoj učiteljici Ivančici pomogla pisati kći Tea Dragičević. U razredu ove zagrebačke škole predblagdanski je ugođaj. Djeca prebiru po adventskom kalendaru. Svakoga dana otvaraju jedno iznenađenje, a zahvaljujući slikovnici imaju i posebne priče.

- Slikovnica "Božić je blizu" nastala je iz potrebe, zato što mi uvijek u školi obilježavamo onih 20 dana dobrote do Božića. Uvijek se pripremamo i uvijek je advent onaj najljepši dio u godini i u školskoj godini u pripremama za Božić. Uvijek radimo i adventske kalendare i želimo u razdoblju adventa biti još bolji nego što smo kroz cijelu godinu. Primijetila sam da nam u razredu nedostaju neke kratke priče uz koje bismo krenuli u svaki dan u adventu, i uopće djeci objasniti zašto Sveta Barbara, zašto Sveta Lucija, zašto Sveti Nikola, i da ne znači Sveti Nikola samo poklone pod borom, nego ono što je u stvari vrijeme adventa - vrijeme druženja, zajedničkog vremena s obitelji, s prijateljima, sitni znakovi pažnje i da to jedno s drugim, i s trećim povežemo, objašnjava učiteljica Ivančica.

Za svaki dan došašća jedna priča, a često je vezana uz datum. Saznat ćete o stvarnom životu Barbare, Lucije i Nikole i zašto su proglašeni svecima. Zašto je baš jela božićno drvce i što predstavljaju četiri svijeće adventskog vijenca, doznaju djeca. Priče govore o snijegu, sanjkanju i klizanju, o anđelima i pticama zimi. Koristan je i recept za izradu božićnih keksa.

Slikovnicu je ukrasio učenik Josip Perestegi.

- Josip je jedno posebno dijete, ali posebna djeca su sva u mom razredu. Igrom slučaja je ispalo da je to u ovom slučaju crtao Josip, jer Josipa znam jako dugo, znam ga još iz vrtića, a bila sam učiteljica njegovom bratu. Znamo se u stvari dugi niz godina i dobivala sam njegove crteže dok je on bio u vrtiću. I tako je onda ispalo da sam ga pitala bi li mi želio pomoći oko toga, on je naravno pristao i tako je nastala slikovnica, priča Ivančica.

- Počeo sam crtati u vrtiću, a onda sam crtao doma još više crteža i tako sam došao do te slikovnice za koju me učiteljica pitala hoću li to ilustrirati. I onda sam se predomišljao, i  predomišljao, i onda sam rekao da bih crtao tu slikovnicu. Dobio sam knjigu, kako je prije izgledala, i dobio sam jedan papir gdje je pisalo šta trebamo crtati. I pogledao sam prvo taj crtež i onda sam skužio da su to neke životinje koje trebam crtati, i onda, ako je bilo nešto životinje, nacrtao sam životinje i nešto drugo što se radi iz glini, ispričao je mali ilustrator Josip.

Učenik i učiteljica ovih dana slikovnicu predstavljaju u zagrebačkim školama i knjižnicama. To je njihov doprinos u doba došašća i Božića.