Od trojke iz matematike do super studenta na dva fakulteta

Često se može čuti kako Hrvatska nema dovoljno pametnih ljudi, ali i da na fakultetima ostaje sve više slobodnih mjesta. No primjer Dubrovčanina Tomislava Birimiše pokazuje da među mladima i dalje ima iznimnih pojedinaca, spremnih na velike izazove.

Tomislav Birimiša treći je put brucoš. Nakon završene Klasične gimnazije u Dubrovniku, u Zagrebu je najprije upisao molekularnu biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Sve ispite prve godine položio je s prosjekom 5,0, no ubrzo je shvatio da mu je to područje preusko.

Od molekularne biologije do kemijskog inženjerstva i medicine

Nakon molekularne biologije prebacio se na kemijsko inženjerstvo, koje mu se, kako kaže, iznimno svidjelo. No ni tu nije stao.

– Između semestara sam odlučio da mi biomedicinsko područje isto jako paše, a kemija mi se jako sviđa. Kemijsko inženjerstvo mi je odlično, ali htio sam i medicinu. Sad sam po treći put brucoš, upisao sam medicinu paralelno s kemijskim inženjerstvom. Bit ću prva godina medicine i druga kemijskog inženjerstva, rekao je Tomislav.

I prvu godinu kemijskog inženjerstva završio je s prosjekom 5,0, a na prijemnom ispitu za Medicinski fakultet bio je prvi, zajedno s još jednim kolegom.

'Nema problem s egom, ima žeđ za znanjem'

Njegova bivša razrednica iz Klasične gimnazije Dubrovnik Mirjana Žeravica, ističe da Tomislavov uspjeh nije samo u ocjenama.

– To što je imao 5,0 na molekularnoj biologiji, 5,0 na kemiji i što je upisao medicinu te najbolje riješio prijemni, to je jedna stvar. Ali ta lakoća i sloboda da promijeni nešto u čemu je dobar pokazuje da nema problem s egom. Ta čežnja za znanjem i sloboda – to je Tomislav Birimiša. Na to sam ponosna, rekla je Žeravica.

Dva fakulteta i dobra organizacija

Istodobno studiranje medicine i kemijskog inženjerstva, dvaju iznimno zahtjevnih fakulteta, za Tomislava je prije svega pitanje dobre organizacije i stalnog učenja.

– Mislim da ću uspjeti, ako mi profesori izađu u susret, posebno što se tiče laboratorijskih vježbi, da mogu prijeći iz jedne grupe u drugu. Pitanje je trenutka kad će mi se poklopiti praktikum iz kemije i medicine u isto vrijeme. Ne mogu to tražiti, ali nadam se da će mi izaći u susret, rekao je.

Dodaje da ga čeka puno učenja, ali da se tome raduje. Podršku ima i u obitelji. Njegova majka Ankica Matić ne skriva emocije.

– On je vrlo uporan i željan znanja. Motivira ga to da bude dobar, da bude najbolji ako može. Kao majka, promatram to i jako sam sretna i ponosna. Toliko da nemam riječi kojima bih to izrazila, rekla je.

Veslanje, posao i stipendija

Iako iznimno uspješan student, Tomislav za sebe kaže da živi kao i većina njegovih vršnjaka. Ljeto je proveo radno, a uz studij se bavi i sportom.

– U Zagrebu treniram veslanje, veliki pozdrav PMF veslanju. To je jako dobra ekipa, bez veslanja ne bih izdržao. Ta tjelovježba i putovanja s njima puno mi znače. Držao sam i instrukcije, član sam dviju studentskih udruga, a ljeti radim. Imam 20 godina i želim raditi, tako se financiram u Zagrebu. Uz to primam i stipendiju od 200 eura, što puno pomaže – rekao je.

Poruka mladima koji imaju dvojbe

Svima koji se na svom obrazovnom putu susreću s nesigurnostima i lošim ocjenama, Tomislav šalje ohrabrujuću poruku. Otkriva da je u osnovnoj školi iz matematike imao trojku.

– Danas mogu reći da sam super student, da imam dobre ocjene i da mi je dobro na fakultetu, a imao sam loše ocjene u osnovnoj školi. To može nekoga potaknuti. Ako se netko osjeća loše u tom trenutku, kasnije će se pronaći u nečemu. Uvijek možete napredovati i ići dalje, rekao je.

Dodaje kako loše ocjene u ranoj dobi ne bi smjele biti trajna etiketa.

– Kad netko ima loše ocjene u osnovnoj školi, često se kaže da nije za školu. To je ružna impresija i ne bi trebalo biti tako, poručio je.

Teško je ne biti ponosan na Tomislava Birimišu.