18. studeni 1991. kroz sjećanje dvojice Škabrnjana

Škabrnjani u četrdesetima, Ante Jurić i Željko Miljanić, tog kobnog 18. studenoga sjećaju se i s traumama nose, svaki na svoj način. Tada su bili djeca od petnaest, odnosno, deset godina. Iako su im životni putevi različiti, njihove obitelji imaju slične rane, koje još nisu zacijeljene.

Očekuje se tiho i dostojanstveno obilježavanje

Uoči sutrašnje obljetnice 18. studenoga i Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje iz Škabrnje se javio novinar HRT-a Ante Kolanović. 

- Tradicionalno noć prije, Škabrnjani pale svijeće duž Ulice 18. studenog 1991. godine. Četiri tisuće pripadnika zloglasnog kninskog korpusa koji je vodio osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić na sutrašnji dan ujutro između osam i devet sati ušlo je u Škabrnju koju je branilo tek dvjestotinjak loše naoružanih mještana, rekao je.

- Završilo je tragično, završilo je tako što je masakrirano 43 ljudi, od toga 15 hrvatskih branitelja. Škabrnja koja ima 1700 stanovnika je tokom cijelog Domovinskog rata dala 86 života. 86 ljudi, civila i branitelja. Sutra se očekuje dostojanstveno i tiho obilježavanje, a opet moćno. Najgore i najteže su one priče koje još ne znamo, a dvije takve ispričat će nam Škabrnjani Ante i Željko, nadodao je.

Povratak u Škabrnju na obljetnicu zločina

Gospodin Ante Jurić već dugo živi i radi kao stolar u Australiji. U posjet Hrvatskoj stigao je baš ovih dana. Sjećanja su mu mučna. '91. je bio mladić od samo petnaest godina. I on je bio u podrumu u Škabrnji.

- Izgubio sam oca, tetku i ne znam ni sam koliko rodbine. I kad je on s njima kratko pričao da ih pozna i da će ga ubiti, i to je bila zadnja riječ što sam ja čuo od svog oca, opisao je.

Dok je Ante kao maloljetnik u sedamnaestoj otišao u Australiju, Željko Miljanić, iako rođeni Zadranin, svoj smisao pronašao je u poljoprivredi i to u Škabrnji odakle su mu ubijeni djed i stric. Tog osamnaestoga imao je samo deset godina.

- Jedan tu lokalni, a kako ću ga nazvati nego četnik, kad mu je preko telefona uputio mom ocu prijetnju da će ga doći klati, prisjetio se Željko.

Otac je preživio. No tridesetčetverogodišnji stric poginuo je u borbi prsa u prsa, a djed mučki ubijen.

- Pokojnog djeda su mučili, vezali ga bodljikavom žicom, svirepo su ga na kraju mučili i zaklali, prepričao je.

Iako za sebe kaže da je dijete zadarskog Bulevara, ljubav prema zemlji i prirodi naslijedio je ponajviše od pokojnog djeda Jose. Danas ima OPG.

- Pa sjećam se moj pokojni djed uvijek je imao konja. Već sam ja u osamnaestoj tu posadio prvi vinograd, rekao je.

Anti je ubijeni otac usadio ljubav prema Škabrnji. Iako u Australiji živi više od trideset godina, neće nikada zaboraviti ove prizore ispred zadarske bolnice.

- Nakon par dana, kad je dolazio Crveni križ i onda su ih dovezli sve dolje u Zadar i tako smo pronašli, kazao je Ante.

Promatra livadu svojeg djetinjstva, miješaju mu se lijepe i turobne uspomene.

- Trčao sam ovim poljima, igrao sam se, prisjetio se.

No ta igra naglo je prekinuta.

- Ja sudac nisam. Mogu oprostiti, a zaboraviti nikada, ustvrdio je.

I koliko god jesen bila lijepa sa svim svojim bojama i plodovima, razdražljivost koju osjeti u studenom iz godine u godinu ne prolazi jer nepravda boli.