Proživjela je ratne strahote, a danas sanja o povratku u rodnu Škabrnju

Škabrnjani se s tugom, ali i ponosom prisjećaju svojih žrtava i stradanja. Donosimo svjedočanstvo Anamarije (Ražov) Brkić - djevojke koja je zarobljena te se nakon strašnih trauma i niza godina želi vratiti u rodni kraj. Danas je dočekuje Škabrnja puna života, kamo se mlade obitelji rado doseljavaju, a Anamarija poručuje da je odande više nikad nitko neće protjerati.

Toga dana, tada 18-godišnja Anamarija Ražov skrivala se s majkom i još četrdesetak ljudi u podrumu. Sve do podneva kad su im zapucali po vratima.

- Mama i ja smo bile na samom ulazu u podrum, do vrata i trebale smo prve izaći, ali kako sam ja imala "duksicu" s velikin grbom, mama je u zadnjem trenutku shvatila da tako ne smijem izaći, onda me povukla i rekla čekaj da ti obučem jaknu, prisjetila se Anamarija (Ražov) Brkić.

One koji su izašli prvi - redom su pobili. Uz mučenje i vrijeđanje, ostale su odveli prema izlazu iz Škabrnje.

- Bilo je mrtvih, poredani jedan do drugog, to su sve ljudi s kojima sam odrasla, koje san viđala svaki dan, susjedi. Strašno, rekla je Anamarija.

Umalo to nije bila i njezina sudbina.

- Repetirali su puške u nas kao da će nas streljati i onda je neki četnik rekao: „Šteta je na njih trošiti metak, treba njih sve poklati”, prisjetila se naša sugovornica.

No ipak su ih zarobili i držali u Benkovcu do sljedećeg dana kad su ih pustili da odu i to preko minskog polja.

Škabrnja je danas mjesto puno života

Danas Škabrnja buja životom - ima 1700 stanovnika, a očekuje i novi val naseljavanja.

- Postaje idealno mjesto za život. Na predjelu Vlačine smo formirali stambenu zonu za mlade obitelji i prodali smo preko 40 terena mladim obiteljima, rekao je Ivana Škara, načelnik općine Škabrnja.

Obitelj Ražov život u gradu zamijenila je onim seoskim.

- Lijepo mi je živjeti u Škabrnji, imam društvo i nove prijatelje otkako sam se preselila ovdje, rekla je Zara Ražov.

- Ima dosta mladih u Škabrnji, dosta se toga kod nas razvija, grade se jaslice, imamo veliki vrtić, dolje na Vlačinama imamo treninge djece, istaknula je Matea Ražov.

Mjesec studeni u Škabrnji je uvijek u znaku tužne godišnjice, ali i berbe maslina.

- Tu smo žena, dvije kćerke i ja i nadam se da bi u roku od dva dana mogli pobrati sve, rekao je Joso Kardum.

A Anamarija uživa u maslinama i cvijeću oko kuće koju si uređuje za povratak u rodno mjesto.

- Rekla sam da ću se jednoga dana vratiti i da me više nitko nikad neće potjerati, rekla je Anamarija (Ražov) Brkić.

Srce joj je zauvijek ostalo ondje gdje je dom.