Tajne savršenih krafni: Patricijine krafne koje mirišu na djetinjstvo

U pokladno vrijeme krafne su nezaobilazne, a u Zadru se već dobro zna adresa na kojoj nastaju one domaće – mekane, bogato punjene i nimalo masne. Iza njih stoji Patricia Miletić, kojoj krafne danas uspijevaju savršeno, iako, kako priznaje, nije uvijek bilo tako.

– Tražila sam recept i na kraju došla do bakinog starog recepta u njezinoj bilježnici i prilagodila ga malo sebi. I u biti, kad su mi prvi put uspjele baš onako kako sam htjela, tu se rodila ljubav, kaže Patricia.

Od industrijskih krafni njezine se razlikuju prije svega po sastojcima. Jaja dolaze s lokalnog OPG-a, limuni su iz vlastitog vrta, a svaka kuglica tijesta precizno se važe prije dizanja.

Vrijeme, toplina i strpljenje

Topla prostorija ključna je za uspjeh – tijesto se diže oko sat vremena, dok kuglice odmaraju i do dva i pol sata. Upravo ta strpljivost daje krafnama onu željenu mekoću.

– Kad su one ovako lijepo mekane i puflaste, u trenutku prženja dobivaju onaj poznati prsten, objašnjava Patricia.

Ništa se ne prepušta slučaju, osobito kad je riječ o ulju.

– Bitna je ta temperatura, to je jako bitno i zato se ja ne usudim bez termometra nikako. Krafnice se prže na temperaturi između 160 i 170 stupnjeva. Prvo dvije minute poklopljene, a onda na drugoj strani dvije minute otklopljene, otkriva.

Čim se izvade iz ulja, još vruće se uvaljaju u šećer, kako bi se na njima zadržao.

Carstvo krema 

Dok se krafne hlade, pred gostima se otvara pravo malo carstvo punjenja – vanilija, divlja borovnica, pistacija, kokos, tiramisu, ferero…

– Svaki dan pokušavam napraviti neku novu, ali na kraju se uvijek vratimo toj krafni od marelica, koja nekako vraća u djetinjstvo, priznaje Patricia.

U vrijeme poklada, dodaje, nigdje se ne smije pojaviti bez krafni. Obitelj i prijatelji ne daju joj mira, no uvijek se pobrine da poneka ostane i za nju – zasluženo.