Anamarija radi posao iz snova: svakodnevno pazi na prehranu riba

Uzgajalište brancina iza otoka Iža nalazi se u zadarskom akvatoriju. Ondje brigu o cijeloj farmi vodi jedna Zadranka, koja se prije nekoliko godina prekvalificirala za svoj posao iz snova. 

Radno mjesto - more

Svako jutro ustaje vrlo rano kako bi iz zadarske luke Gaženica trajektom stigla na otok Ugljan. Njezino radno mjesto je more.

Niz godina radila je u nautici, no nakon što je tvrtka u kojoj je bila zaposlena u pandemiji završila u stečaju, upisala je studij Podvodnih znanosti i tehnologija te završila preddiplomski studij. Posao u struci našla je u roku od dva mjeseca.

- Postojale su razne opcije, međutim, meni je akvakultura najviše zanimala i to konkretno proizvodnja, na radnom mjestu gdje sad radim. Znači, baš na uzgajalištu ribe, da nisam u nekakvom pogonu za preradu ribe, nekakvom mrijestilištu ili nekakvi drugi dijelovi akvakulture, konkretno me zanimala baš proizvodnja, rekla je Anamarija Mazić, tehnolog na uzgajalištu ribe.

Iz lučice na drugoj strani otoka Ugljana brodicom kreće na uzgajalište iza Iža. Tu rutu svakodnevno prođe i nekoliko puta.

Anamarija vodi brigu o trideset šest kaveza u kojima je riba starosti od nekoliko mjeseci do pet godina.

- Evo, ovo je znači neka budućnost naše firme, ovo su nam najmanje ribice, koje imamo i baš zato ja svaki dan dođem na kaveze, nahranim ih, obiđem, one se hrane tri puta dnevno, minimalno jedanput, ako ne i sva tri. Napravim đir oko kaveza, pogledam postoje li nekakve rupice, budući da je riba jako mala treba posebno voditi računa o njoj, naglasila je Anamarija. 

Posao zna biti izazovan i težak

Najmanje ribe, njih 160 tisuća, na uzgajalištu će ostati oko pet godina. Kako budu rasle, nakon godinu dana kavez će se razdijeliti.

- Kad je gužva u kavezu onda doživljavaju taj veliki stres, koji nikako nije dobar za ribu, tako da nakon godinu dana ćemo mi njih razdijeliti na dva kaveza, nakon toga ide još svaki kavez na dva, po potrebi i na više, dodala je Anamarija.

Svakodnevno treba hraniti i velike brancine. Anamarija pazi na njihovu prehranu, prati rast, brine se za njihovo zdravlje te svakodnevno promatra ribu.

Po lijepom vremenu je lako, ali posao na moru zna itekako biti izazovan i težak.

- Ja ovdje nemam krova. Sad će uskoro biti 40 stupnjeva, zimi je temperatura sezala 0 stupnjeva u 7 sati, kad mi dolazimo ovdje ujutro. Radimo i po kiši i po jakom vjetru, znači na farmu se svaki dan ide, riba svaki dan mora jesti, rekla je.

Unatoč tomu, voli svoj posao. Najnovije istraživanje pokazalo je da gotovo trećinu svih poslova povezanih s ribarstvom u Sredozemnom i Crnom moru rade žene.

Odnosi se to na sve faze, ali najviše na preradu. 

Žene su važne 

No žene su itekako važne u cijelom sektoru, a znaju to dobro i svi Anamarijini kolege s posla.

- Mislim da se svaka žena koja odluči raditi na uzgajalištu i marikulturi, da se puno više trudi, nego muškarci. Isto tako kad vidite ženu da vozi autobus, ona će puno bolje voziti, nego 80 posto muškaraca, jer se trudi više, istaknuo je rukovoditelj uzgajališta Toni Nadinić.

U Zadarskoj županiji je puno uzgajališta ribe i na svakom rade bar dvije tri žene. Ovako baš kao tehnolog na farmi, ovaj posao koji ja radim, ne govorimo sad konkretno o preradi i drugim dijelovima ovoga posla.

Anamarijini planovi za karijeru ovdje ne prestaju. Planira se školovati i dalje, a u praksi, od svojih kolega želi naučiti još više i postati što samostalnija u svim poslovima na uzgajalištu koje obavlja.

Uz podršku cijele tvrtke u kojoj radi, što više profesionalnog vremena namjerava provesti na moru.