Bakarski baškot postao prava aktrakcija

Barba Srećko je godinama "navigao" na strancu. Bio je kapetan. U svojih devedeset i sedam ljeta preplovio je mnoga mora. I opet bi kaže - jer more je njegov život. I danas se sa sjetom sjeća svake svoje plovidbe na koju nikada nije odlazio bez simbola svoga grada.

- Ja sam imao takvu sreću da sam plovio za Kinu, Indoneziju, Island. To su putovanja oko 6 mjeseci i prvih par mjeseci, da imam malo domaćeg - ja sam imao baškote, kaže Srećko Fužinac, pomorac u mirovini. Čuvao ih je, kaže, za sebe. Draže mu marende na morskoj pučini nije bilo.

Kada je i gdje prvi baškot napravljen - sa sigurnošću nitko ne može reći. Baškot je dvaput prepečeno ili svježe pecivo u obliku koluta koje se nekad nosilo na duža morska putovanja. Bio je nezaobilazan u brodskoj kuhinji, gdje su baškoti visjeli na konopcu. A zbog suhoće je mogao trajati i do šest mjeseci.

Zanimljivo je i to da se kvaliteta baškota ocjenjivala tako da bi ga bacili s određene visine, i u što bi se više komada razbio - bio bi kvalitetniji!

Smatra se kako su recepturu u Bakar donijeli ribari iz Chioggie, a u gradu kapetana, počeo se proizvoditi 1919., u maloj pekari koja još uvijek radi. I dan danas dnevno ispeku i do 2 tisuće komada.

- Imamo velike, tvrde, meke. Imamo male, zovu se baškotini, isto tvrdi ili mekani, objašnjava pekar Filip Gačeša. Kakvi god - postali su prava turistička atrakcija. Baškot je postao i zaštitni znak Bakra te je izabran za službeni gradski suvenir.

A dodatno zanimanje izazvali su projektom "Godina Djevojčice s baškotom" inspiriranim slikom iz fundusa Gradskog muzeja. Svojim motivima - bakarskim baškotom, grožđem i smokvama - predstavlja simbole Bakra te uz umjetničku, ima i zavičajnu vrijednost.

- Radi se o slici 74x62 cm, ulje na platnu. Donirao ju je gradu Toma Gašparac i povjesničari umjetnosti smjestili su je u 19. stoljeće, objašnjava prof. Josip Luzer, idejni začetnik projekta.

Cilj ovoga projekta jest da se muzej, ali i bakarska povijest i baština približe ljudima, a posebno najmlađima. I naravno turistima, koji iz godine u godinu sve češće dolaze u Bakar. Ipak je to grad koji ima dušu, iako je industrijalizacijom ostala pod prašinom. No, ponovno počinje izbijati u prvi plan.

Jer grad će jedino na taj način podsjećati na ono što je nekad bio - na doba kada su njime šetala gospoda i kapetani, kada je nad njim bdjela Bakarska straža i kada je bio glavni grad Hrvatske.