Bake, djedovi i stariji: Između usamljenosti, obitelji i kockarnica

U nedjelju, na blagdan svetih Joakima i Ane, obilježen je Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba pod geslom: "Tebe ja zaboravit neću". Što je papa  Lav XIV. time želio poručiti starijim osobama i svima nama, te kakva je uloga naših starijih u današnjem društvu i u Crkvi, objasnila je u emisiji Zona 360 mr. sc. Zrinka Gregov, tajnica Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za život i obitelj.

Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba, službeno se obilježava od 2021. četvrte nedjeljom u srpnju oko blagdana svetih Joakima i Ane. Poticaj je došao iz irske udruge "Djedova i baka", inicijative iz 2018., te je svake godine praćen temom, papinskim pismom i pastoralnim materijalima prevedenima na više jezika. Ovogodišnje geslo citira Izaiju: "Tebe ja zaboravit neću".

- Najveći problem je ta osamljenost. Glad za društvom, poštovanjem, razgovorom. Posebno kod nas u Europi iako ima starijih ljudi koji prelaze onaj prag siromaštva po svojim prihodima, najveća je ta glad za društvom, ljubavlju, za onim da si nekome potreban, odnosno koristan. Ljudi, posebno ovi koji su u domovima i institucijama, osjećaju da su odbačeni, kao da smo mi kultura odbacivanja. U vrijeme snage, jakosti, uspjeha, oni koji više ne mogu zarađivati, nisu produktivni, nisu snažni, oni se odbacuju, rekla je Gregov.

Smatra da čak i kad mladi ne bi to htjeli, takvo je radno vrijeme, obaveze. Ne možete, kaže, ostaviti jednu stariju osobu samu u kući 10 sati.

- Imate starijih osoba koje u plastičnom lavoru idu grijati vodu na plinski štednjak, a nemate dnevnih boravaka za starije osobe, pa da ujutro, kad odvedete djecu u vrtić i roditelje stare, odvedete u taj dnevni centar, pa popodne ga pokupite. Zato se ljudi u domovima osjećaju jako osamljeni, kao da su zaboravljeni.

Stoga papa ove godine poziva mlade da provedu vrijeme sa svojim djedovima i bakama, sa starijim članovima svojih obitelji.

- To je uzeto iz 49. poglavlja knjige o proroku Izaiji, kad se izraelski narod u teškim krizama žalio: "Bože, zašto si me zaboravio, dokle ćemo ovako?" I onda preko riječi proroka, Jahve odgovara: "Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo utrobe svoje?" Pa kad bi koja i zaboravila, "Tebe ja zaboravit neću". I zato je uzeto to geslo. I dalje Jahve nastavlja preko riječi proroka: "Gle, u dlanove sam te svoje urezao."

U Hrvatskoj je oko dva posto starijih osoba smješteno u domovima

Govoreći o percepciji skrbi za starije osobe, Gregov ističe kako se javnost često usredotočuje na negativne primjere, zanemarujući širu sliku. To uspoređuje s "efektom fleke na stolnjaku". Na velikom bijelom stolnjaku pogled odmah privlači jedna crvena mrlja, dok se ostatak njegove bjeline gotovo i ne primjećuje. Tako se, kaže, ističu negativni primjeri iako statistika pokazuje da je u Hrvatskoj tek oko dva posto starijih osoba smješteno u domovima, dok velika većina i dalje živi u vlastitim domovima.

-  Ostali su doma. I obitelji se brinu za njih, susjedi se brinu, župe se brinu, prijateljice. Netko se brine za te ljude, oni nisu na cesti. Nije to kod nas kao u Kalkuti ili u New Yorku ili ne znam gdje su nama stari ljudi beskućnici na cestama. Tako da, naše društvo je još uvijek tradicionalno, djecu se ne tjera iz kuće s 18 godina, kao što je to u nekim zapadnim društvima. Ta djeca, ostaju do 30, neoženjena, neudata. Što je isto malo previše, ali opet, i naši roditelji su zbrinuti. Imaju svoje nekretnine, jer u Hrvatskoj oko 80 % ljudi živi u vlastitoj nekretnini, pa možda im i to daje neku sigurnost, mogu sklopiti ugovor ili ako nemaju svoje djece. Tako da mislim kako nije loše, ali naravno, uvijek može još bolje, navela je Gregov.

Na pitanje kako se malo govori o pastoralu za starije osobe, Gregov odgovara da nije potrebno izmišljati nove modele skrbi, nego ponovno otkriti vrijednosti koje su nekada bile prirodan dio obiteljskog života. Društvo je, kako kaže, napustilo tradicionalne obrasce, a pritom nije razvilo suvremena, dugoročno održiva rješenja.

- Jedna patronažna sestra je rekla: Ma nitko ni ne traži da živite tri generacije pod jednim krovom. Ali ovdje u Zagrebu, ako idete kupiti svoj stan, pa nemojte sad da jedni žive na Črnomercu, drugi u Dubravi, treći, u Novom Zagrebu, četvrti tko zna gdje. Kupite stan blizu roditelja. Ono što Slovenci kažu, koja je idealna udaljenost između snahe i svekrve? Tolika da ne može doći u šlapama i šlafroku, nego da mora obući cipele i kaput, navodi.

Uloga Crkve i drugačije životne navike starijih

Uloga Crkve u skrbi za starije sve je važnija. Župe organiziraju druženja, predavanja i duhovni rast za starije, a postoji i nastojanje da se pastoral za starije bolje poveže s pastoralom za mlade i obitelji. 

- Kako sad u tom pastoralu, koji bi trebao zahvaćati sve generacije, i mlade, i obitelji, i starije, uklopiti da to postane nešto normalno i održivo? Evo, na tome se sad radi. Taj Dikasterij za laike, obitelj i život organizirao je već dvije međunarodne konferencije, po dva-tri dana, gdje se pozivaju profesori iz katoličkih sveučilišta koji se bave raznim disciplinama: sociologije, psihologije, medicine, pastorala, kanonskog prava.

Bake u kockarnicama i opijanje na kruzerima

Uloga bake i djeda u obitelji tradicionalno se, podsjeća povezivala s brigom o unucima i prijenosom vjerskih i obiteljskih vrijednosti. Bake su se doživljavale kao osobe koje provode vrijeme s unucima, podučavaju ih molitvama i sudjeluju u njihovom odgoju, dok se od djedova očekivala podrška i prisutnost. Danas su starije osobe društveno aktivnije i imaju drukčije životne uloge, zbog čega se mijenja i tradicionalna slika bake i djeda. 

- Moram priznati da je meni bio šok kad sam prije 20 godina u sklopu jednog Tempus projekta o poduzetništvu bila u Finskoj. I kad smo se vraćali, išli smo s kruzerom iz Finske u Stockholm i tamo smo se ukrcavali navečer u kruzer. To je bilo prekrasno, klavir svira, barovi, disko klubovi, restorani. I bake koje igraju u kockarnicama. I ja sam si mislila: "Bože dragi, na što smo došli?" Jer penzioneri su preko tjedna imali jeftinije, tako smo i mi imali jeftiniju kartu, i oni se idu opijati, jer je tamo alkohol jeftiniji u duty free zoni, i igrati na onim aparatima i u kockarnicama za ruletima. I ja sam si mislila Bože dragi, ide li ovo društvo k tome? Umjesto da bake štrikaju šalove, kape, peku unucima palačinke i uče ih Anđele čuvaru mili, da bake sad jedva čekale mirovinu da idu igrati na ruletima i putuju kruzerima po svijetu.

"Šačica ludih kršćana koji su radili, molili i učili"

Nekad mislim, ističe Gregov, kako civilizacija napreduje, što je društvo konkurentnije, što civilizacija, znanost, kultura, hortikultura više napreduju, to je manji broj djece po ženi. I onda jedne civilizacije propadaju, druge ih zamjenjuju, kao da seobe naroda idu od istoka prema zapadu.

- Evo Rim, s jedne strane kolijevka civilizacije, s druge strane crna rupa stanovništva. Jer onda kad dođeš do vrhunca, više ne rađaš djecu. Onda dolaze ovi narodi koji su vitalniji biološki i zamjenjuju ove koji izumiru. Jedna prijateljica mi je rekla, ne boj se, kaže, europsku kulturu i civilizaciju je sačuvala šačica ludih kršćana koji su i radili i molili i učili. To je po onom pravilu svetog Benedikta: "Ora et labora et lege", moli, radi i uči. I koja je rađala više djece. I onda ne boj se, to sjeme, taj kvasac, možda neće biti nikad većina, ali će to sjeme, taj kvasac, to svjetlo će ostati, istaknula je.

Podsjetila je na papino učenje o krhkosti u kojem govori kako Bog ne djeluje i ne spašava unatoč našoj krhkosti ili usprkos našoj krhkosti, nego upravo preko naše krhkosti.

- Od samog začeća do prirodne smrti, mi ljudi smo cijelo vrijeme krhka bića. Nije samo starost vezana za krhkost, nego smo stalno krhki i stalno nam je život ugrožen. I mi cijelo vrijeme opstajemo zahvaljujući drugim ljudima koji se brinu za nas, od majčine utrobe pa dalje. Ako nas Bog ne zaboravlja, ne smijemo ni mi zaboraviti jedni druge, zaključila je Gregov.