Marijan Gubina imao je samo deset godina kada je tijekom Domovinskog rata završio u logoru. No, najteže životno iskustvo pretvorio je u misiju mira pa danas diljem Hrvatske mladima drži predavanja. U sklopu programa Mirotvorac govori im o svojim iskustvima i uči ih vrijednostima tolerancije i nenasilja. Njegove poruke došle su i do osnovnoškolaca i srednjoškolaca u Bjelovaru.
260 dana Marijan Gubina je kao desetogodišnjak preživljavao u logoru bježeći u snove. O tomu je napisao i roman, a ovih dana u kina stiže i film.
U ljeto 1991. godine sa svoje tri sestre, tada u dobi od šest, 12 i 20 godina te s majkom i ocem, biva zatočen u jednome od srpskih logora. Kao desetogodišnjak svjedočio je strahotama, masakru ljudi - nakon čega bi ga natjerali da odvlači trupla.
- Ono što bih ja izdvojio iz tog logora, što mi se urezalo i što ću sigurno odnijeti sa sobom u grob to je osjećaj roditeljstva. Ja sam mislio da znam što moji roditelji prolaze, gledati kako vam siluju, muče djecu je izrazito teško, rekao je Marijan Gubina.
Iz logora su izišli živi, ali ništa više nije bilo isto. Otac je poginuo na bojištu, a starija sestra je ostala u logoru i sustavno silovana. Danas Marijan diljem Hrvatske predaje školarcima.
- Znate što je tema? Ljubav! I to roditeljska. Nedostatak ljubavi unutar obitelji je osnovni uzrok svih problema u društvu. Iz toga dolazi nasilje, ovisnost. Mi smo ogledalo, moje dijete je ono što sam ja i što se ja trudim bit, istaknuo je Gubina.
A djeca slušaju i pamte.
- Ja ću doći doma, zahvaliti mami što me rodila, što je najbolja mama koju mogu imati, pozdravljam mamu i tatu ovim putem i hvala vam za sve, rekla je jedna djevojčica.
Marijan Gubina promiče kulturu mira i oprosta, jer mržnja i želja za osvetom pretežak su i nepotreban teret. 260 dana pakla Marijan je pretvorio u ljubav.