Marieta Magdić reketom u ruci svladala je brojne prepreke

Za velika postignuća vrlo su važni volja i podrška – a Marieti Magdić iz Ivanske toga ne nedostaje. Rođena je s brojnim dijagnozama i kreće se uz pomoć invalidskih kolica. Treniranje stolnog tenisa pomoglo joj je da se osjeća bolje – i fizički i psihički. Nedavno je ponovno postala državna prvakinja u svojoj kategoriji.

Marieta je stolni tenis počela trenirati još u osnovnoj školi. 

Nakon što ga je prvi put zaigrala u Kul Pong klubu, u kojemu i danas trenira – nije stala.

– Mama je dobila poziv od svoje prijateljice, rekli su da se otvara neki klub u Bjelovaru. Prvo nisam bila za to, a na kraju sam odlučila – i evo, otkad je klub otvoren, i ja sam u njemu. Napokon sam imala neku aktivnost izvan školovanja, neku vrstu socijalnog života, kaže Marieta Magdić iz Kul Pong kluba u Bjelovaru.

Reket u ruci, snaga u srcu

Reketom u ruci svladala je brojne prepreke.

– Rođena sam sa spinom bifidom, artrogripozom, neurogenim mjehurom, genezom desnog bubrega i još nekima koje neću nabrajati, ističe Marieta.

Državna prvakinja

No nije im dopustila da prevladaju. Državna je prvakinja u kategorijama 4. i 5., a trener Marinko uz nju je od prvog dana.

– To je jako težak posao i jako težak kruh. Po mom mišljenju, isplatilo se jer je već drugi put državna prvakinja. Bori se s natjecateljicama koje imaju daleko veći stručni kadar i znatno veću financijsku potporu institucija, tako da je ovaj uspjeh prvenstveno Marietin, govori trener Marinko Ban.

U klubu trenira zajedno s osobama koje imaju zdravstvene poteškoće, ali i s onima koje ih nemaju. Klub je osnovan s ciljem promicanja inkluzije – i tu svoju misiju u potpunosti ostvaruje.

– Uspjeli smo! Ako pogledate iza mene, za stolovima možete vidjeti apsolutno zdravu djecu, natjecatelje koji treniraju tri puta tjedno, bilo rekreativno, bilo natjecateljski... Imamo i članove s poteškoćama – bilo da je riječ o Downovu sindromu ili osobama iz autističnog spektra, kaže Ines Ban, predsjednica Kul Pong kluba u Bjelovaru.

Prije nego što je počela trenirati, a osobito prije natjecanja, Marieta nije bila ni svjesna koliko osoba s invaliditetom svakodnevno trenira – marljivo i uporno.