Jesu li cijene domaćih vina previsoke za hrvatske restorane?

Iza nas je povijesno najranija berba grožđa. Nakon podruma - vino stiže pred ugostitelje. Jesu li cijene u restoranima previsoke? Je li potražnja za domaćim buteljama slabija i prijeti li im izbacivanje s vinskih karti? Provjerili smo što kažu istarski vinari koji tvrde da je njihova cijena minimalna.

Nakon što su prije 30-ak godina s entuzijazmom krenuli u tehnološki moderniziranu proizvodnju vina i ostvarili izniman kvalitativni iskorak, istarski se vinari danas pitaju jesu li ta vina i cjenovno konkurentna. Restoranima ih prodaju po cijenama koje ne mogu biti niže.

- Cijene su od tri, četiri do pet eura, dok su buteljke od devet do 12 eura, svježa vina u Istri, rekla je Katarina Peršurić, vinarka iz Žbandaja.

Smatra se da prodajna cijena u ugostiteljskim objektima treba biti tri puta veća, ali ne više od toga.

- Za jednu baznu istarsku malvaziju ili nekakvo lagano bijelo pitko vino između 20 i 25 eura je korektno. Jer često sam čuo goste da ako je dobra cijena vina - popit će dvije boce. Ako mu nije dobra cijena, ako je išla danas već na 40 pa i preko 40 eura - popit će jednu i onda će se gledati, ispričao je Emil Perdec, sommelier iz Poreča.

U turističkom Rovinju cijene butelja su šarolike. No, u cjelogodišnjim ugostiteljskim objektima ipak paze na omjer cijene i kvalitete.

- Imamo malvaziju koja je malo više na glasu, da ne reklamiram nekoga, ta malvazija je 33 eura, ove obične po 23 eura, istaknuo je Anton Fariš, ugostitelj iz Rovinja.

- U usporedbi s našim vinima u Australiji, ovo je zaista odlično, ovo mi je druga čaša i ne mislim stati, našalio se Ilen iz Australije.

No u usporedbi s nama konkurentnim zemljama, situacija je drukčija.

- Španjolska ima ogromnu proizvodnju i normalno je da su njihova vina puno jeftinija, rekao je Perdec.

- Čini mi se da su u Italiji sve buteljke malo jeftinije nego kod nas, ali mi ne možemo staviti jeftinije ako su nabavna cijena i troškovi tako veliki, naveo je Fariš.

Vrijednost za novac u enogastronomiji ključno je pitanje našeg turističkog imidža pa država više ne može biti samo promatrač, već se u priču mora aktivno uključiti, ističu istarski vinari.

Popularna malvazija, koja odražava autohtonost i prepoznatljivost istarskoga kraja, ne smije postati luksuz nego biti dostupna svima.