Kolekcija Miroslava Belcara otkriva zaljubljenost u primijenjenu umjetnost

Neki stolci su djela poznatih dizajnera, neki rad anonimnih autora, ali nijedan nije nov. Svi iza sebe imaju godine, priče i poseban karakter, a svi su dio kolekcije jednog čovjeka.

Ne, niste u Ionescu, vi ste u Ivancu, u Muzeju planinarstva, na izložbi „Kolekcija smetnjak". Ili bolje rečeno, vi ste među Mirinim stolcima. Ili još bolje rečeno - vi ste među dijelom Mirinih stolaca.

- Za nju ne znam kako se zove, to bi bio neki polunaslonjač. To je šogor uzeo negdje u blizini zatvora u Lepoglavi. Bio je bačen u grmlje i prekriven snijegom. Imam negdje i fotku o tome, ispričao je kolekcionar Miroslav Belcar.

- To je stolac napravljen prema dizajnu Josefa Hoffmanna. Ime mu je A 811. Ovo je stolac S 201, ne znam tko je proizvođač, ali dolazi iz Nizozemske. Nije mi bilo jasno otkud nizozemski stolci u Ivancu i okolici. Pričali smo s vlasnikom, i postoji mogućnost da su došli putem Caritasa '90-ih, objasnio je Belcar opisujući stolce iz svoje kolekcije.

Desetogodišnje iskustvo skupljanja i restauracije

Svaki zasebno ima svoju priču, a svi zajedno su rezultat stratsvenog desetogodišnjeg skupljanja. I kako to obično biva sve počne jednom, u ovom slučaju foteljom, bakinom.

- Bila je strgana, već su sjedalicu federi nabijali. Onda sam kontaktirao majstora da li bi mogao to napraviti, ali bilo je skupo i nisam imao novaca da si to prišutim. Onda sam ga zamolio da mi proba tkaninu, što je i napravio ali mi je usput rekao da nema šanse da to sam napravim. Cijelu noć sam s nekakvom poluamaterskom klamericom do jutra klamao i završio sam taj stolac, ispričao je.

Fotelju je pokazao prijateljima i to je bilo to - fotelje, stolci i naslonjači samo su krenuli dolaziti.

- U Varaždinu u bolnici, kad se obnavljala, na dnevnoj bazi su izbacivali van stolce. Frendica je znala nazvati i reći da ima 20 stolaca, objasnio je Belcar, te rekao kako je potom žurio kako bi ih spasio prije nego ih vani unište snijeg i kiša.

Ova je Lupina recimo spašena iz Vjesnika. Potpuno je obnovljena i na izložbi stoji kao krajnji rezultat restauracije u kojoj je Miro itekako vješt.

Ali naj naj draži od svih stolaca ne postoji. Svaki mu je drag i kad ga obnovi, od njega se teško rastaje.

- Gospođa iz Varaždina je lani dala negdje u šestom mjesecu na obnavljanje. Ja sam ju obnovio, ali još uvijek stoji kod mene u dnevnom borakvu jer mi ju je lijepo gledati. Teta Vesna, došla bude stolica, poručio je.

A evo došla je jedna i vašoj novinarki, također ljubiteljici starine. Ma ne, uopće me nije razveselila!

Mirina misija i u buduće ostaje ista - spasiti od sigurne smrti i vratiti u novi život sve te lijepe, divne stare stolce.

- Ne možemo mi spasiti s tih par stolaca planetu, ali ako staviš na kup četiri stolca to je kvadrat smeća. A onda dok ih obnoviš i rasporediš po prostoru više nije smeće, naglasio je Belcar.