Kolekcija Miroslava Belcara otkriva zaljubljenost u primijenjenu umjetnost

Neki stolci djela su poznatih dizajnera, neki rad anonimnih autora, ali nijedan nije nov. Svi iza sebe imaju godine, priče i poseban karakter, a svi su dio kolekcije jednog čovjeka.

Ne, niste u Ionescovu djelu, vi ste u Ivancu, u Muzeju planinarstva, na izložbi „Kolekcija smetnjak". Ili bolje rečeno, vi ste među Mirinim stolcima. Ili još bolje rečeno - vi ste okruženi dijelom Mirinih stolaca.

- Za nju ne znam kako se zove, to bi bio neki polunaslonjač. To je šogor uzeo u blizini zatvora u Lepoglavi. Bio je bačen u grmlje i prekriven snijegom. Imam negdje i fotku o tome, ispričao je kolekcionar Miroslav Belcar.

- To je stolac napravljen prema dizajnu Josefa Hoffmanna. Ime mu je 'A 811'. Ovo je stolac 'S 201', ne znam tko je proizvođač, ali dolazi iz Nizozemske. Nije mi bilo jasno otkud nizozemski stolci u Ivancu i okolici. Razgovarli smo s vlasnikom i postoji mogućnost da su došli preko Caritasa '90-ih, objasnio je Belcar opisujući stolce iz svoje kolekcije.

Desetogodišnje iskustvo skupljanja i restauracije

Svaki zasebno ima svoju priču, a svi zajedno rezultat su strastvenog desetogodišnjeg skupljanja. I kako to obično biva, sve počne jednom, u ovom slučaju, bakinom foteljom.

- Bila je potrgana, već su sjedalo federi nabijali. Onda sam kontaktirao s majstorom, bi li mogao to napraviti, ali bilo je skupo i nisam imao novca da si to prišutim. Onda sam ga zamolio da proda tkaninu, što je i napravio, ali usput mi je rekao kako nema šanse da to sam napravim. Cijelu sam noć s nekakvom poluamaterskom klamericom do jutra klamao i završio sam taj stolac, ispričao je.

Fotelju je pokazao prijateljima i to je bilo to - fotelje, stolci i naslonjači samo su počeli dolaziti.

- U Varaždinu, u bolnici, kad se obnavljala, na dnevnoj bazi izbacivali su stolce. Frendica je znala nazvati i reći da ima 20 stolaca, kaže Belcar, koji se zatim žurio da ih spasi prije nego što ih unište snijeg i kiša.

Ova je "Lupina" spašena iz Vjesnika. Potpuno je obnovljena i na izložbi stoji kao krajnji rezultat restauracije u kojoj je Miro itekako vješt.

Ali najdraži od svih stolaca ne postoji. Svaki mu je drag i kad ga obnovi od njega se teško rastaje.

- Gospođa iz Varaždina lani je dala negdje u šestom mjesecu na obnavljanje. Ja sam je obnovio, ali još stoji kod mene u dnevnom boravku jer mi ju je lijepo gledati. Teta Vesna, došla bude stolica, poručio je.

A evo došla je jedna i vašoj novinarki, također ljubiteljici starine. Ma ne, uopće me nije razveselila!

Mirina misija i ubuduće ostaje ista - spasiti od sigurne smrti i vratiti u život sve te lijepe, divne stare stolce.

- Ne možemo mi spasiti planet s pomoću tih par stolaca, ali ako staviš na kup četiri stolca, to je kvadrat smeća. A onda dok ih obnoviš i rasporediš po prostoru, više nisu smeće, naglasio je Belcar.