Kualjski govor dobio status kulturnog dobra

Baul, Becina, muaška, tavaja - možda vam ove riječi ne znače mnogo, no u Kalima na otoku Ugljanu dio su svakodnevnog govora koji se generacijama prenosi i čuva. Kaljski govor sada je i službeno upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao nematerijalno kulturno dobro.

- To sam tek danas čuo, da je zaštićen naš govor, iznenadio sam se. Da je to bilo kad smo mi u školu išli, kad bih pričao kako govorimo na svom dijalektu, znate koliku jedinicu bismo dobili? Od metra. Samo kad bih napisao jednu riječ, kako su moj otac i majka govorili, naveo je Janko Gobin iz Kalija.

A danas je upravo škola rasadnik ljubavi prema kaljskoj baštini, posebno jeziku. Ravnateljica je aktivno sudjelovala u izradi prijave Ministarstvu.

- S profesoricom Sandrom Hadžihaliović pisala sam prijavu, skupljale smo materijale kojima se dokazivalo zbog čega je baš kualjski govor zaslužio da se upiše u Registar kulturnih dobara RH. Moja je uloga bila i da stalno pišem e-mailove i požurujem, za što nam je trebalo tri godine, rekla je Linda Kolega Babajko .

Kualjski govor čuva se generacijama

Zamisao o zaštiti lokalnoga govora rodila se 80-ih godina prošloga stoljeća.

- Mi smo pjevali na našem kualjskom jeziku. Kroz pjesničke večeri prezentirali smo naše kualjske pjesnike da se to ne zaboravi. I vidim da ljudi, domaći i strani uživaju. Jedno dijete je reklo: ‘Ma je l’ ona priča engleski?’, kazala je Ines Kolega.

Naravno da su zaštiti govora prethodile godine rada na očuvanju jezične baštine.

- Mi smo petnaestak godina izdavali ‘Kualjski lumin’, jedan časopis u kojem su svi ti pjesnici zapravo počeli pisati. Na taj način održavala se ta riječ, rekao je Edo Končurat iz Kalija-

Danas se osobito radi na dječjem pjesništvu, kroz manifestacije i zbornike iz kojih se vidi kako je uistinu u pitanju iznimno vitalan govor kojemu će proglašavanje kulturnim dobrom donijeti dodatne mjere zaštite, dokumentiranja i istraživanja. Blago je to vrijedno čuvanja i slušanja.