Marko je zbog ljubavi prema konjima postao poljoprivrednik

Večernji list i Ministarstvo poljoprivrede, uz podršku Hrvatske radiotelevizije i Hrvatske zajednice županija, i ove godine provode projekt "OPG Zlata vrijedan" - izbor najboljih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva u Hrvatskoj. Ovaj put predstavljamo kandidata Sisačko-moslavačke županije.

33-godišnji Marko Malović iz Palanjka pokraj Siska odrastao je na selu i cijeli je život vezan za poljoprivredu.

-  Svojima sam pomagao od malena, nisam baš nešto bio od početka zagrižen za poljoprivredu. Upisao sam Ekonomski fakultet i kada sam ga završio, morao sam odlučiti hoću li se baviti poljoprivredom ili ću ići raditi. Odlučio sam se za poljoprivredu, uzgoj konja i zasad nisam požalio, kaže Marko.

Za njegovu odluku da ostane, kaže, bila je presudna velika ljubav prema konjima koju su mu usadili djed i roditelji.

- To je nastavak obiteljske tradicije, još se moj pokojni djed bavio poljoprivredom. Od njega su moji roditelji naslijedili OPG, jedan dio stoke i objekata. To je sve nasljedstvo od djeda tako da sam imao sve temelje kako bih se mogao baviti poljoprivredom, dodaje Marko.

Uzgaja autohtone hrvatske pasmine konja - posavca i hladnokrvnjaka. Dok na imanju drži nekoliko hladnokrvnjaka, kako kaže - za dušu i jahanje, na ispaši u Lonjskom polju ima 30-ak odraslih grla i 20-ak ždrebadi hrvatskog posavca.

- Ja idem svaki dan kod njih i one već na zvuk 'quada' dolaze do mene, i na fućkanje sam ih naučio. Konji su moja ljubav od malih nogu. Krenuo sam od svojih roditelja i što mi je ostalo od pokojnog djeda i s djevojkom sam krenuo u to, tako da i puno nas mladih je u tome. Eto, poklopili su se uvjeti - Lonjsko polje, podrška od mojih, potencijal za daljnji uzgoj i rasplod, objašnjava Marko.

Marko obrađuje i zemlju, najvećim dijelom za prehranu svojih životinja:

- Na nekih 50-60 hektara, kako koje godine, uzgajam lucerne kojima hranim svoju stoku. Od ratarskih kultura uzgajam najviše kukuruz, soju, pšenicu i zob, nabraja Marko.

Da ne bi sve bilo o Marku i uz već spomenutu djevojku, velika pomoć i oslonac su mu i roditelji.

- Tata radi pa kad stigne, ali mama svaki dan, kad treba uskočiti, uskoči, i da hranu i vodu kad ja nisam doma, kaže Marko.

U poljoprivredi i uzgoju konja vidi i svoju budućnost.

- Nije lako. Trebalo bi se tu još svašta promijeniti što se tiče politike i agrarnog sektora, ali pomalo mislim da ćemo uspjeti. Država pomaže kroz poticaje i mjere na svoj način. Mogla bi i još da sluša nas poljoprivrednike koji smo svaki dan uz konje i u polju. Ako bi slušali nas, bilo bi još bolje nego što je, poručuje Marko.

A uz trud, zajedništvo obitelji i ljubav prema ovim plemenitim životinjama - Marko je uvjeren da će bolje i biti, te da će se sve više mladih obitelji odlučiti na bavljenje poloprivredom i ostanak u selima sisačke Posavine.