OPG Protić - od nule do dobre prodaje i brojnih nagrada

Nastavljamo s predstavljanjem izbora za najbolje obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Projekt "OPG Zlata vrijedan" održava se već desetu godinu. U njegovoj realizaciji sudjeluju Večernji list, Ministarstvo poljoprivrede i Hrvatska radiotelevizija. Predstavljanja finalista za deseti Agro Oskar možete pratiti na stranicama Večernjeg lista, na portalu vecernji.hr i hrt.hr te u našoj emisiji "Dobro jutro, Hrvatska". Danas ćemo upoznati kandidata Dubrovačko-neretvanske županije. 

Nekada najveće selo u bivšoj državi, a danas dom vrijednih ljudi i vrijednih ruku. Blato je dom i obitelji Protić, koja je zajednički pokrenula obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo.

Žrnovske makarune rade svi, od djeda do dvogodišnje Arije.

Prvo i najvažnije, za makarune treba puno ruku!

- Apsolutno, jer onda sve ide puno brže. Najgore je raditi sam, onda imaš osjećaj da nikada nema kraja, kaže Josipa Protić.

Po čemu su ovi makaruni posebni?

- Pa prvo po tome što se ne mogu napraviti strojem, ruka ih mora proći, i onda, čim se jedu - pogotovo ako si ih ti sam radio - odmah su ti slađi i bolji i ukusniji, kaže.

Obitelj Protić OPG je pokrenula prije 30-ak godina, kada se iz Splita vratila u Blato. Sve su krenuli od nule, a najveća pomoć je bila tete Jare, po kojem OPG danas i nosi ime.

Danas se, uz kuhinju, sve vrti oko maslina, ali i ostaloga što se može pronaći u prirodi.

- Dok su moji roditelji bili živi, dok su oni to obrađivali, bilo je nekih 150 stabala maslina, odraslih. A onda, kako smo mi došli na ideju da se bavimo maslinarstvom, nasadili smo još nekih 150 stabala i sad je već to na priličnoj visini, kaže Nikša Protić.

- Između maslina su i smokve, imamo još mi na dva mjesta maslinike i isto tako smokve. A imamo gorke naranče, imamo limune, imamo motar, imamo gospinu travu, smilje, sve ono što nas okružuje možemo iskoristiti da nešto napravimo i dođemo do nekog proizvoda, kaže Sanja Protić.

Vrijedni rad prati dobra prodaja, ali i brojne nagrade. Budući da ljubav ide kroz želudac, najponosniji su na svoj ljubavni kolač, za kojeg je, među brojnim sastojcima, najvažnija upravo - ljubav.

- U doba Napoleona mladi francuski vojnik, barem tako legenda kaže, koji je po struci bio kuhar, bio je zaljubljen u mladu Blajku. Kada je morao otići, da bi mu ostala u sjećanju, on je ispekao kolač od namirnica koje je našao u svojoj kuhinji. I poklonio je taj kolač i rekao na francuskom "N'oublie me pas", što je njome zazvučalo kao lumlija, a u prijevodu znači "Ne zaboravi me", kaže Sanja Protić.

- Lumlije se, kad se izvade iz peći, puste da se malo ohlade, a onda se namažu varenikom i dobro se pospu sa šećerom, objašnjava.

- Varenik se radi tako da uzmete 10 litara grožđanog soka, reducirate ga na laganoj vatri 24 sata, na kraju dobijete dvije, dvije i pol litre reduciranog grožđanog sirupa. Ja to radim na svome OPG-u, tako da mi ne manjka varenika, kaže Sanja.

A ne manjka ni sokova, džemova i svega ostaloga što priroda pruža, a vrijedne ruke pretvaraju u prave slastice koje se jednostavno ne zaboravljaju!