Mladi Talijan uz podršku obitelji odlučio uzgajati masline u Podravini

Kad spomenemo masline većina pomisli na - recimo - Istru ili Dalmaciju. Međutim jedna mlada obitelj odlučila je dokazati da masline mogu uspijevati i u srcu Podravine. Nedaleko od Pitomače, na čak tri hektara, obitelj Špiranec posadila je četiri tisuće stabala i upustila se u proizvodnju prvog podravskog maslinova ulja.

Iza ove neobične priče stoji mladi Francesco Špiranec, koji je tijekom školovanja u Italiji zavolio maslinarstvo i odlučio dio mediteranske tradicije preseliti na podravsku zemlju.

- Ja sam Francesco Špriranec, rođen sam u Italiji prije 21 godinu u Sienni Toscana. Studirao sam vinogradarstvo i maslinarstvo, završio školu te se zaposlio u jednoj velikoj firmi. Oni imaju 300 hektrara vinograda I odlučio sam saditi masline u Virovitičko-podravskoj županiji, ispričao je.

I tako je Podravina dobila svoj prvi maslinik.

- Prije dvije godine smo reolu posijali da poboljša zemlju, a onda smo to duboko zaorali. Goja smo dovezli do 20 tona, to smo dobro zaorali, tanjurali. Ima posebno gnojivo, špricanja, posebni koncentrati da izdrži zimu. Ima tu dosta ulaganja, objasnio je.

Na tri hektara zemljišta posađeno je čak četiri tisuće sadnica maslina. Nisu to obične masline, baš kao što nije ni obična ideja 21. godišnjeg Talijana s hrvatskom putovnicom.

- To nije obična maslina. To su super intenzivni nasadi, treba se puno uložiti u njih i puno pratiti, ali već treću godinu počne prvi urod i četvrtu sve više, a petu i šestu godinu počne urod. To je oko 10 do 15 tona po hektaru, a to je oko dvije tisuće litara ulja po hektaru, pojasnio je.

Posebna sorta masline

Uložili su i u moderan automatizirani sustav navodnjavanja, a cijeli je nasad ograđen i zaštićen od divljači.

- To je jedna posebna sorta koja je rođena iz jedne talijanske i španjolske sorte, to su klonirali laboratorijski. Prati me jedna velika firma, oni su multinacionalni i oni jedini mogu prodavati tu vrstu. Odlučili su samnom surađivati, oni me prate kao agronomi i govore kakva špricanja, kakvo umjetno davati kako posebne sastojke, istaknuo je.

Do prvog podravskog maslinovog ulja treba proći još par godina.

- Mi smo sve to sami financirali, država nas nije pratila ništa i onda razmišljamo o uljari. Prve dvije ili tri godine planiramo pobrati i odnijeti u Istru ili Italiju na preradu i onda to plasirati u Hrvatskoj kao prvo podravsko maslinovo ulje, kazao je.

Od Ministarstva poljoprivrede dobio odbijenicu

Hrvatski zakoni i odbijenica Ministarstva poljoprivrede samo je još više ojačala želju da uspije.

- Oni su nam samo rekli da maslina nije priznata kao ekonomska kultura u kontinentalnom dijelu i da o maslinama će brinuti Dalmatinci, a da mi mislimo o kukuruzu. Ja sam samo rekao dokazat ću vam da to sve bude išlo, naglasio je.

Klimatske promjene i sve toplije zime pomiču granice uzgoja mediteranskih kultura, a i znanost pomaže novim kultivarima otpornijima na zimske minuse. Uz Francesca je od prvoga dana i njegova obitelj.

- Njegova je bila ideja, tata idemo napraviti nešto, ja sam rekao da ću mu dati podršku. Ja u Italiji isto radim sektor maslinarstvo, ispričao je otac Matija Špiranec.

Razmišlja o povratku u Hrvatsku i proširenju proizvodnje

Osim poljoprivrednog projekta za Francesca je ovaj je maslinik i emotivna poveznica s zavičajem njihovih djedova i baka. Tamo gdje su oni sadili pšenicu i kukuruz on otvara novu stranicu.

- Ja podržavam Francesca i nadam se da bude sve uspjelo, neka mu je sretno, poručila je Katarina.

Iako je rođen i odrastao u Italiji srce ga vuče u Podravinu. Kad poteku prve kapi podravskog maslinovog ulja bit će to prvi znak da je na putu povratka u domovinu svojih predaka.

- Tako da mislim za jedno par godina vratiti se u Hrvatsku i još podići produkciju. Razmišljam za dvije godine posaditi dva hektara preko pruge kako se budu novci skupljali s mojim poslom. I tata će mi pomoći, kazao je Francesco.

Tako govori 21 godišnji mladić, rođen u bajkovitoj Toscani. Od talijanskog djetinjstva do podravskog maslinika – priča koja pokazuje da za dobre ideje granice ne postoje. A među podravskim poljima od danas rastu stabla koja podsjećaju da se uz dovoljno upornosti i vjere mogu spojiti i naizgled nespojivi svjetovi.