Stari čelični brod Dino još bi mogao ploviti - kad bi imao mornara

Za rivu jednog drugog otoka zadarskog arhipelaga već pola godine privezan je jedan čelični brod. Građen je prije gotovo sedamdeset godina, a mogao bi još i toliko, samo kad bi imao svoju posadu.

Ni traga ruzini na Dinu. A nema ni 70 godina još. 

Izrađen od čelika kakvog danas više nema

Čvrst kao stijena, izrađen od čelika kakvog danas više nema.

- On je napravljen na zakovice, dan danas je na zakovice. To još može da "podere" dva nova broda koja bi sad napravio, a on napravljen 1957., kaže Dario Karlić, Kukljica.

I unatoč tomu privezan je za rivu. 

Nema mornara

Iako je na njemu baš sve ispravno, od motora i nautičkih uređaja do, primjerice, klima uređaja. Ali nema mornara. 

Taj posao danas, čini se, rijetki žele raditi.

- Neće nitko odgovornost, neće raditi. To treba voljeti, kad voliš nešto onda je to drugo. Ja ne mogu zamisliti jedan dan da ne dođem do broda, kaže Denis Karlić, Kukljica.

Denis je vlasnik broda koji je ime dobio po njegovu sinu. 

Puno je tu rada i truda uloženo, a i novca. Ali tuga je ono što u ovoj priči trenutačno prevladava.

- Ružno je, teško je, volio bih da radi, jednostavno je takvo vrijeme došlo, nema posade, kaže Denis.

Stariji Karlić brod je kupio nakon Domovinskog rata. 

Nekada je to bio vojni brod

Dug 57 i širok 9 metara nekada je to bio vojni brod, izgrađen u Rijeci, u brodogradilištu Treći maj. 

No za radnoga je vijeka uglavnom Jadranom prevozio cement i tucanik.

A pamti Dino i glamurozne dane. Na njemu se snimala reklama za parfem poznatoga francuskoga brenda.

Na njemu se snimala reklama za parfem 

- Neki ljudi iz Francuske su bili, obišli su cijeli Jadran u potrazi za brodom na kojem će snimati. Nisu mogli naći bolji brod od ovoga, dobro su ga platili za ta tri dana koliko je bio na Hvaru, kaže Dario.

Sada, dok je privezan za mul u luci Ždrelašćica, mogao bi se koristiti u ugostiteljske svrhe.

- Dogovarao sam s nekim čovjekom da bi on u njemu napravio bar, jer je na dobrom mjestu, ljeti bi to dobro radilo, kaže Dario.

No brodovi su napravljeni da plove. 

Dino nije još za baciti

Dino nije još za baciti.

- Mogao bi raditi, na brodu sve funkcionira, istaknuo je Dario.

Pa rezalište, iako je bilo i takvih ponuda, nije opcija.

- Bilo bi mi teško. Kad umrem napravite što hoćete, kaže. 

Barba Dariju su 83 godine, vitalan je to stari morski vuk koji je na moru proveo više od 60 godina. 

I to u vrijeme kada se plovilo bez silnih nautičkih pomagala.

- Ništa nisam imao, a ni danas mi ne treba, ne treba mi ništa - samo kompas. Puno godina plovim pa mi je sve u malom prstu, svaki svjetionik, svaki otok, kaže Dario.

Prvi je brod kupio nakon što je na "strancu" proveo dvije godine.

- Sjećam se kao sada, sedam milijuna dinara sam donio kući i kupio brod Prižba dug 13 i pol metara. Kad sam to kupio nitko mi nije bio ravan. Mogao sam stan na Kalelargi kupiti, prisjeća se.

Ipak je napravio kuću u Kukljicu ispred koje zauvijek kao uspomena na Dinu stoji spomenik propelerima.

- To mi je ukras i to uvijek gledam kada prođem, kaže.

I prisjeća se pritom vremena kada je dobar brod značio život.

Upravo je stoga teško gledati Dina kako privezan čeka neke bolje dane. I posadu... koja je spremna povesti brod u novi život kakav zaslužuje.