Priča o riječkim ribarima: More im je život, ljubav i kruh

Za Jadranku, Mladena i Klaudija more nije samo posao, već način života. Troje riječkih ribara svakodnevno plovi riječkim akvatorijem, izvlači mreže te dokazuje da ribarstvo nije teško ako radiš ono što voliš.

Ljubav je to koja se ne uči, ona se živi, s njome se rađa. Za supružnike Jadranku i Mladena more je već desetljećima život, posao, svakodnevica. A odnedavno s njima je i prijatelj Klaudio. 

- Mogu reći da sam naučila vaditi ribu iz mreže prije nego čitati i pisati. 

Kada sam upoznala Mladena, dok sam studirala, nisam znala da je ribar, ali valjda je neka viša mudrost napravila da se vratim na brod i opet lovim ribu, ispričala je Jadranka Miškić.

Riba i more i supruga joj prate u stopu. 

- U ribarstvu sam praktički cijeli život, otac mi je bio ribar i kad sam bio loš u školi kazna mi je bila da idem na ribarski brod raditi. Bio sam klinac i to sam mrzio, nije mi bilo ništa gore od toga i eto ti ironija od života, sad se bavim tim poslom, kazao je Mladen Pandur.

Zasitio se drugih poslova i krenuo u avanturu

A evo i Klaudijeve priče. 

- U ribarstvu sam od prvog mjeseca. Bilo mi je dosta drugih poslova, volim prirodu, volim more, iz Rijeke sam i jednostavno je bilo, recimo, prirodno. I nisam požalio što sam se odlučio na to, još ne, zasada, rekao je Klaudio Kogej.

Kupio je brod i krenuo u avanturu. Naša nas pak danas vodi riječkim akvatorijem. Plovimo od Rijeke prema Opatiji. Povlačimo mreže. Ulov i nije tako loš, ali s morem se nikad ne zna. 

- Moja omiljena je palamida, to je suho zlato, rijetko kad je dajemo u prodaju, ja ne dam jer to je za doma. Kuha se za konzerve i ne kupujemo tunu u dućanu, istaknula je Jadranka.

- U riječkom zaljevu najviše prevladava oslić, to je recimo primarna lovina, grdobina se u zadnje vrijeme oporavila, pa je ima više pogotovo u kočarskom ribolovu, a kvaliteta je dobra. To vam mogu potvrditi jer radimo i sa Institutom iz Splita istraživanja na pojedinim lokacijama što se tiče zagađenosti, teških metala, mikroplastike i rezultati su prilično dobri. I naravno riječki zaljev je poznat po škampu, objasnio je Mladen.

Prodaju sve što ulove

Red je i za bacanje mreže. Na dubinu od oko 60 metara. Uz dodatak. 

- Na mrežu ćemo postaviti uređaj, neki ribari kažu da on privlači dupine, ja pak kažem da pomaže, on se javlja kad čuje glasanje dupina, pinger mu odgovara i odvraća ga od mreže. Ne radi uvijek nego tek kada čuje glasanje od dupina odgovara, pojasnio je.

Sve što ulove otkupljuje ribarska zadruga Porat na riječkoj ribarnici. 

- Puno će vam ljudi reći da je ribarstvo katastrofa, da je na najnižim granama, a ja mislim da se situacija popravlja u usporedbi s onim kad sam bio klinac i kada me ćaća vodio na ribe. Trebalo bi nam malo više podrške od institucija, od uprave ribarstva, od udruga, jedinica lokalne samouprave, a inače mislim da situacija nije loša, smatra Mladen.

No, jedna podrška ribaru je zajamčena.

- Žena u ribarstvu ima, samo nisu toliko eksponirane, ali mislim da većina obiteljskih obrta ima jednu ženu u pozadini koja vodi papire, logistiku, prodaju, koja brine o drugim stvarima. Ribar je na moru i on kad se iskrca on je gotov, a onda žena nastupa koja preuzima sve ostalo u vezi ribe, istaknula je Jadranka.

Ovoga puta u mreži palamide, oslići, arbuni, cipli ... što će biti sutra? Tko će znati, ali sigurno je - ovaj trojac moru će se vratiti.