Muzej zadarske košarke: Priča o gradu koji je živio za igru

U Zadru se košarka igra od 1929. Unatoč tomu što su dani slave hrvatske košarke davno iza nas, Zadranima nitko ne može oteti povijest i ljubav prema toj igri. Jedan od načina da se sačuva je Muzej zadarske košarke.  

Prvo što mnogima padne na pamet kad se spomene Zadar jest - košarka. Ne samo kao sport, nego kao dio identiteta grada, kao zajedničko sjećanje i emocija koja se prenosi generacijama. Upravo iz te ideje rodila se inicijativa za osnivanje Muzeja zadarske košarke.

Idejni začetnik projekta je Krešo Butić, dugogodišnji zaljubljenik u Košarkaški klub Zadar i čovjek koji poznaje i najsitnije detalje njegove povijesti. Inspiracija je, kako kaže, došla iz uvjerenja da se zadarska košarka mora vratiti onima kojima pripada - mladima.

- Jer zadarska košarka nije samo sport. To je kultura, to je spomenik nulte kategorije i to moramo vratiti nazad, u naše mlade, istaknuo je Butić.

Koliko košarka znači Zadru, možda najbolje ilustrira rečenica pokojnog Vladimira Anzulovića s utakmice Kupa prvaka protiv Žalgirisa.

- To je jedini klub koji mora moliti navijače da ne dođu na utakmicu, govorio je tada Anzulović.

Dvorana Jazine često je bila puna satima prije početka susreta, bez obzira na protivnika.

- U Zadru, kad se igralo u Jazinama, ako se igrala utakmica u šest sati, u četiri sata je već bila puna dvorana, bez obzira tko je igrao, prisjetio se bivši igrač Zadra Petar Popović.

I njegov suigrač Ante Matulović naglašava kako je riječ o zajedništvu koje traje desetljećima.

- Zajedno, na kraju krajeva, s našim navijačima od nastajanja Tornada, od Pincetića i tako dalje, rekao je.

"Ovdje je sve počelo"

Imena poput Davora Santinija, Lafa, Pere Mazije, Bore Poštara, Marka Butića ili Tomice Bibinjca samo su dio košarkaškog DNK-a grada, koji, kako kažu sugovornici, nikada ne blijedi.

Košarkaški komentator, trener i pedagog Umberto Piasevoli smatra da su upravo Jazine prirodno mjesto budućeg muzeja.

- Imam trenirku iz 1971. godine, prve generacije škole košarke moje. Sad recite, koji to ‘luđaci’, pod navodnicima, toliko godina čuvaju neku stvar? Muzej bi trebao biti u Jazinama, rekao je.

S time se slaže i Krešo Butić.

- Ovo samo po sebi je muzej. Vi kad uđete ovdje već imate jedan doživljaj, jednu emociju, jedno sjećanje. Definitivno, ovdje je sve počelo, naglasio je.

Ideju podržava i Grad Zadar, koji je u proračunu za 2026. godinu predvidio sredstva za početak obnove Jazina.

- Već smo predvidjeli 600 tisuća eura za ovu godinu kako bi se Jazine zaustavile od propadanja i krenule postupno sanirati i obnavljati, rekao je gradonačelnik Šime Erlić.

U Košarkaškom klubu Zadar nadaju se da će se projekt ubrzati.

- Pokušavamo ubrzati tu ideju i cijeli proces da to što prije krene, poručio je direktor kluba Roko Jurlina.

Ipak, postoje i pitanja koja tek treba razriješiti. Zadarska košarkaška legenda Giuseppe Pino Gjergja upozorava da bi kriteriji za izbor onih koji će biti predstavljeni u muzeju mogli postati kamen spoticanja.

- Svatko za sebe misli da je najpametniji i najbolji, međutim rezultati drugačije govore. Govore o tome što se mene ignorira godinama, rekao je Gjergja, dodajući kako će o kriterijima biti lakše govoriti kada muzej jednom doista bude otvoren.

Unatoč otvorenim pitanjima, ideja Muzeja zadarske košarke za mnoge je prije svega pokušaj da se sačuva nešto što Zadar čini posebnim - sjećanje na vrijeme kada je cijeli grad disao u ritmu lopte i koša.