Njihova je sreća daleko od civilizacije

Donosimo priču o životu stanovnika u naselju Kladavac između Prkovaca i Babine Grede koje je tek nedavno dobilo asfalt i vezu sa svijetom. Iako nemaju ni liječnika, ni školu, ni trgovinu, 30-ak mještana ne razmišlja o napuštanju ovoga kraja.

Gluhu tišinu u kladavačkoj šumi paraju glasovi drvosječa i zvuci Markove sjekire.

- Dobra je šuma. Tu ima bagrema, klena, graba, ima lijepih drva. Svako je drvo dobro. Najgore je kad ga nema, kaže Marko Krznarić.

Jer duge su i hladne zime u naselju Kladavac. Okružena šumskim mirom Marija dane provodi uz cvijeće i ručni rad.

- Mladi radije uzmu mobitel i "guglaju" ili "fejsaju", a mi stariji čuvamo tradiciju, rekla je Marica Barić.

Iako ih je u naselju tek 30-ak svi su kao jedna velika obitelj. Brinu se da nitko od njih nije bolestan ni sam.

- To je ljepota jednog takvog malog mjesta. Nije nitko zatvoren u svoj stan da ne pozna susjeda, ističe marica Barić.

Susjedu Anti bliži se 90., no pamet i zdravlje ga, kaže, još dobro služe.

- 60 godina ja nisam bio kod doktora. Osjećam se dobro. Pijem rakiju i šetam, kaže Ante Markanović.

No svaki dan mu je isti, zato se raduje svakom gostu. I za nečim u životu ipak jako žali.

- Zato što sam se pravio da sam pametan, a bio sam lud. Trebao sam se oženiti. Dolazili bi unuci vidjeti kako je dido, ima li što pojesti i popiti, priča Ante Markanović.

Jer u Kladavcu nema ni trgovine, liječnika ni škole. Tek nedavno su dobili asfalt.

No upravo život u prirodi, bez vreve i gužve, vječna je inspiracija pjesniku Đuri.

- Ovdje su nevjerojatni sutoni. Mogli bi zadarskima sutonima parirati. Osobito ove vrbe na kanalu, smatra Đuro Pavičić.

I zato život u Kladavcu ne bi mijenjali. Jer njihova je sreća, reći će, daleko od civilizacije.