Od specijalnih postrojbi do baranjskih delicija: Zajedništvo i rad koji liječe rane

U Hrvatskoj danas djeluje oko 280 braniteljskih zadruga koje imaju isti cilj - pomoći braniteljima da se što više uključe u društveni život. Braniteljsko-socijalna radna zadruga "Baranjac" iz Belog Manastira, iako postoji samo dvije godne, već je ostvarila zapažene rezultate u proizvodnji suhomesnatih proizvoda.

Nekad pripadnici specijalnih postrojbi - danas proizvođači baranjskih delicija kojima teško tko može odoljeti. No ono što je možda još važnije - oni su prijatelji koji uživaju u poslu.  

- To je jedna terapija. Prvo vidiš da nešto radiš, da se drukčije osjećaš, da jedva čekaš kad će te voditelj zvati. Tu se družimo. I bez obzira dail radimo, kuha se nešto i mislim da je to prava stvar, kazao je Damir Prpić iz Belog Manastira.

U ovom malom pogonu nastaje većina tradicionalnih proizvoda savršenih okusa i mirisa.

- Jedan dio naših branitelja drži mangulicu. Mi smo ih nagovorili na to, i oni su zadovoljni. Otkupljujemo od njih. Sad je bio malo problem kod nas u Baranji zbog kuge pa smo prebacili preko u Mađarsku. To je inače njihova autohtona svinja, pojašnjava upravitelj Braniteljske socijalno-radne zadruge "Baranjac", Beli Manastir - Branko Radonjić.

Svojim su delicijama povezali zelenu i plavu Hrvatsku. Pa u baranjskim zalogajima i kapljici uživaju i Zadrani

- Kada smo prvi put došli, malo su bili skeptični. Međutim kada smo došli drugi puta, kad su oni kušali naše proizvode, bili su oduševljeni, rekao je Josip Kamenar iz Duboševice.

Spretne ruke danas se "bore" s lozom. Umjesto pušaka u rukama škare. Valja se potruditi kako bi grožđe dobro rodilo. 

- Skupili smo se kod našeg prijatelja branitelja, da mu pomognemo rezati vinograd. Sada je vrijeme za to i užurbano radimo. Vrijeme je odlično, sve nam ide na ruku i privest ćemo to kraju, objašnjava Stipe Golubov.

- Uglavnom smo oni koji smo prošli rat. To je jedan vid druženja, da zaboravimo ono što je prošlost. Idemo naprijed i to nas drži poručuje Zlatko Begonja.

Kako i ne bi kada za svoj rad imaju i priznanje. U priču o zajedništvu i iskustvu koje ih povezuje rado bi uključili i mlade. Tako bi ona, kažu, imala smisla. Da nastave ono što su započeli i tako pronašli budućnost za sebe.