Prve trešnje skupe su, ali tko im može odoljeti

Japanci se dive njezinom cvijetu, a Dalmatinci su ovih dana počeli uživati u njihovom plodu. Dozrele su prve trešnje. Rijetki su, koji im mogu odoljeti usprkos visokim cijenama. U berbi je bio, brao nije, ali je zato priču snimio Edi škovrlj.

Crvene se stabla u voćnjacima, prve trešnje dospjele su u Ravnim Kotarima. Rodile su, kažu, odlično. Prve, rane trešnje čekaju vrijedne ruke jer stabla treba pobrati na vrijeme, na tržnicu odvesti, kupcima željnima slasnoga ploda ponuditi.

- Nekada smo se kao djeca mukte kitili s njima, a sada je svaka kao da je od suhoga zlata, našalio se Edi Škovrlj.

-  Ima i neki vic, da će se kupovati trešnja na komad, nadovezala se njegova sugovornica u voćnjaku.  

U voćnjaku Davora Žagara u Zemunik čak je 200 stabala. Ne dospijevaju sve trešnje u isto vrijeme, pa će se berba razvući kroz tjedne, kao saborska rasprava. 

- Bit će tri tisuće kila, mjesec dana beremo, kaže Davor. 

Namučit će se on poprilično, ali isplatit će mu se trud jer bi oko 25 tisuća eura u džep bi spremiti mogao. Radišni su ovo ljudi, a na daleko je poznata i ravnokotarska poljoprivreda, ne zovu je uzalud dalmatinska Kalifornija.

Kupci se čude, ali ipak kupe 

Ne morate iz grada put sela misleći da je ovdje jeftinije. Samo euro, možda dva uštedjet će vam kupnja sa kućnoga praga. Ipak, kvaliteta, a ne cijena privlače kupce i do Ljubinog OPG-a u Zemuniku. 

- Nije skupo to su domaći ljudi, domaće trešnje, i to je to, kaže Ivo koji je došao u Zemunik po trešnje. 

Kada na tržnicu i štandove trešnja dođe, volja za kupnjom brzo vas prođe.

Nekadašnjih 60 kuna ili aktualnih osam eura cijena je slasnog voćnog zalogaja. Neugodno zvuči trgovcu i kupcu. No, kupoprodaju ipak okončaju nakon što se u nevjerici pogledaju.

- Skupe su, kako ne, osam eura, ali onda uzmeš manje, kaže jedan od kupaca koji nije mogao odoljeti trešnjama na tržnici.