Suci i odvjetnici u Domovinskom ratu: Ivan Turudić

Strateška i geopolitička važnost zapadnoslavonskog ratišta u Domovinskom ratu utkana je u ratni put 127. brigade Hrvatske vojske, čija je 35.godišnjica ustroja početkom listopada obilježena u Virovitici. Na svečanost je došao i glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske Ivan Turudić. 

Kao uzvanik, ali ponajprije kao jedan od pripadnika 127.virovitičke brigade koja je sudjelovala u ključnim bitkama za opstanak Hrvatske u najkritičnijoj fazi rata 91.godine. 

Jedan je od onih koji su pravo i sudnicu zamijenili bojišnicom. 

- Svi moji prijatelji iz djetinjstva uzeli su pušku i otišli, u tenisicama, civilnoj odjeći, nije bilo tada još uniformi. Bio sam samo jedan od njih, podrazumijevalo se da idem. Nisam morao, i to danas smatram privilegijom da sam branio svoj dom i svoju zemlju, tim riječima Turudić objašnjava svoju odluku o sudjelovanju u Domovinskom ratu.  

U pripreme za obranu Hrvatske u rodnoj Virovitici uključio se još 1990.godine. Nakon osnutka Zbora narodne garde, postaje pripadnik ZNG-a u ljeto 1991. U rat odlazi kao sudac Općinskog suda u Virovitici.

- Prijavio sam se kao dragovoljac, jer za mene kao suca nije vrijedila vojna obaveza, ističe Turudić, koji u listopadu 91. postaje pripadnik novoosnovane 127. virovitičke brigade. 

Ratne fotografije koje nam je ustupio nastale su tijekom prisege 127. brigade. Održana je nekoliko mjeseci nakon ustroja, jer kaže, za formalnosti nije bilo vremena, nisu tada bile u prvom planu. 

- Već smo proveli nekoliko mjeseci na ratištu a tek onda imali prisegu, na koju je došao i general Martin Špegelj.

Borba za opstanak mlade hrvatske države

Bilo je to vrijeme najtežih akcija koje su se u Zapadnoj Slavoniji vodile u jesen i zimu 91/92 godine. U samo par mjeseci hrvatske su snage u nekoliko vojnih operacija Orkan, Otkos i Papuk oslobodile znatan dio dotad okupiranog područja. Sve tri operacije bile su temelj za kasniji Bljesak i potpuno oslobađanje zapadne Slavonije. 

- Kao vojnik ne razmišljaš što te čeka, ali strahuješ što je doma. Supruga je tada bila sama sa sinom koji je imao tek nekoliko mjeseci, a Virovitica stalno pod granatama, prisjeća se Turudić. 

U ratu mu je zapovjednik bio Mirko Petraš, danas poznati virovitički odvjetnik. I on je sudnicu zamijenio bojišnicom. 127. brigadi i njezinim osnivačima na čelu s Đurom Dečakom stavlja se na raspolaganje kao tadašnji predsjednik Općinskog suda u Virovitici.

- U bivšoj JNA završio sam Školu rezervnih oficira u Bileći, te imao određena vojna znanja i sposobnosti, pa sam tako preuzeo zapovjedništvo 2. bojne 127. brigade. Njezin pripadnik bio je i Ivan Turudić, kaže nam Petraš. 

- Činjenica da oružje uzmu i domovinu brane ljudi koji su imali istaknute uloge u svojoj sredini u miru, imala je snažnu simboličku vrijednost. U ratu je to djelovalo mobilizacijski, psihološki, posebice jer je Turudić uvijek bio u prvim redovima. Obojica smo kao dragovoljci otišli u rat, na prvu crtu. U to vrijeme naša postrojba je zapravo stalno bila na prvoj crti, ističe Petraš.  

Heroji (ne)plaču

Dok je 127. brigada u jesen 91. sudjelovala u prvim operacijama oslobađanja na području Zapadne Slavonije, Vukovar je gorio pod opsadom.

- Sjećam se pada Vukovara, svi ga se sjećamo. Slušali smo vijesti na radiju i javljanje Siniše Glavaševića. Ležim i stišćem hladnu cijev puške, osjećaji pomiješani, kao u onoj pjesmi "nemir je u srcu, slušam vijesti, brojim korake...", prisjeća se Turudić.

Vukovar je teška tema i za njegova ratnog suborca.

- Dvaput sam zaplakao u ratu. Prvi put kad je pao Vukovar, i drugi, kad su u zasjedi poginuli dečki iz 2.bojne, kaže Mirko Petraš.

Bila je to akcija oslobađanja sela Brusnik pokraj Pakraca 29. prosinca 1991. kada je 12 pripadnika 127. brigade predvođenih zamjenikom zapovjednika 2. bojne Vinkom Belobrkom upalo u neprijateljsku zasjedu. Neki su odmah poginuli, a ostali su zarobljeni i masakrirani. 

To je najveći gubitak 127.brigade i grada Virovitice u Domovinskom ratu. 

- Svake godine idem na komemoraciju koja se 10. siječnja održava kod spomen obilježja u blizini sela Brusnik. Svake godine idem i na obilježavanje vojno-redarstvenih akcija Bljesak i Oluja, kaže Turudić.  

500 dana u borbenom sektoru

- Hrvatsku smo ’91 obranili, a ’95 je oslobođena. U ratu smo bili puni samopouzdanja, mislili smo da možemo sve. To su zaista bili dani ponosa i slave. Može li se više ponoviti to vrijeme kad smo bili tako složni, puni elana, entuzijazma? Nisam siguran, kaže Turudić. 

Na ratištu je bio do sredine 1992. Nakon više od 500 dana u borbenom sektoru vraća se na virovitički sud. Odlazi zatim u Zagreb gdje 1998. postaje pomoćnik ministra pravosuđa. Nakon toga karijeru nastavlja u zagrebačkom Županijskom sudu, pa zatim Visokom kaznenom sudu. Hrvatski sabor imenovao ga je 2024. za glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Ratni put, samo naizgled, stane u jednu rečenicu: Dragovoljac Domovinskoga rata, pripadnik ZNG-a i 127.brigade HV-a. 

Jedna crtica u životopisu. A iza nje životna odluka. 

Znaš da poziv neće stići (jer suci ne podliježu vojnoj obvezi), a ipak se odazoveš. I odeš. Iz sudnice na bojišnicu.