Gdje je danas i čime se bavi Anamarija iz svijeta zvukova?

Samo je nebo granica mojoj kćeri, kaže Marija Hribar kad je pitamo kakvi su planovi Anamarije. Danas svestrane i uspješne 27-godišnjakinje, koje će se u Hrvatskoj mnogi sjetiti kao trogodišnje djevojčice čiji je neodoljiv osmijeh krasio plakate humanitarne akcije „Anamarija u svijetu zvukova“.

Anamarija Hribar prvo je dijete kojem je ugrađena umjetna pužnica u akciji, koja je po njoj i nazvana, a koju je 2000.godine potaknulo Ministarstvo branitelja kako bi se prikupila sredstva za kupnju umjetnih pužnica. Kako su potrebe i broj gluhe djece bili veći nego se očekivalo, „Anamarija u svijetu zvukova“ prerasla je u akciju „Dajmo da čuju“.

Mobilizirana je najšira javnost. Rezultat je bio fascinantan, prikupljeno je više od 17 milijuna tadašnjih kuna. Tim novcem kupljene su umjetne pužnice za svu gluhu djecu u Hrvatskoj koja su prošla kriterije dijagnostike za potencijalnu ugradnju pužnica.

Ugradnja umjetne pužnice

Gdje je danas, 25 godina nakon ugradnje umjetne pužnice, i čime se bavi Anamarija Hribar? U razgovoru otkriva kako je nakon završene srednje škole upisala Zdravstveno veleučilište za fizioterapeuta i nakon toga se zaposlila, ali ne u struci. Voditeljica je u tvrtki koja prodaje nautičku opremu, u kojoj je počela raditi još kao studentica. Godinama je bila i uspješna sportašica.

- Više se ne bavim stolnim tenisom, sada su to samo rekreativni sportovi. Trenutačno radim, izlazim, putujem i istražujem Europu s najboljom prijateljicom Verom, i tako u krug, ispričala nam je Anamarija.

- Umjetna pužnica mi je pomogla da svakodnevno komuniciram s ljudima, s njom mi je život kvalitetniji. No, naučila sam komunicirati i na znakovnom jeziku, hrvatskom i međunarodnom tako da putujem i u kampove za gluhe osobe. Mogu reći da mi je umjetna pužnica puno pomogla, zahvaljujući njoj sam prošla školu i fakultet, ali uz puno uloženog truda. U moje vrijeme nije bilo pomoćnika u nastavi već sam sve odrađivala sama i uz pomoć roditelja. Bez mog pokojnog djeda Ivice, bake Marije i roditelja ne bih bila danas to što jesam, kaže Anamarija.

Rehabilitacije koju je Anamarija morala proći nakon ugradnje umjetne pužnice prisjeća se i njezina majka.

- Anamarija je u prvi razred osnovne škole SUVAG u Zagrebu krenula s govorom djeteta od 2,4 godine. Kad ga je završila, govor joj je bio na razini djeteta od 7 i pol godina. Svakodnevna rehabilitacija bila je naporna, ali se isplatila, tako da je već četvrti razred nastavila sa svojom generacijom u redovnoj osnovnoj školi u Bregani. Nakon toga završila je srednju školu i upisala fakultet u Zagrebu, ističe Marija Hribar.

- Bilo je dana kad je htjela odustati. ali uz našu pomoć sve je savladala, Danas je samostalna osoba koja radi, vozi auto, stalno putuje, samo joj je nebo granica, ponosno kaže Anamarijina majka.

Što god poželiš u životu, uradi to Anamarija ima poruku za sve koji prolaze sličnu životnu situaciju kakva je bila njezina.

- Moj je savjet da se nikad ne sramite svoje gluhoće. Gluhoća je dio vas zauvijek, umjetna pužnica je samo pomagalo koji će pomoći u komunikaciji s ljudima, u obrazovanju, u radu. Nikad se ne treba podcjenjivati, ni uspoređivati s onima koji čuju. Što god poželiš u životu, uradi to, poručuje Anamarija Hribar.

Trnovit i naporan put

Majka Marija voljela bi da se zna kako Anamarija dobro govori jer postoje predrasude da gluhe osobe ne mogu lijepo pričati. Govor joj je prirodan iako je put do toga bio trnovit i naporan.

- Jedini je strah i nas roditelja i Anamarije da se ne dogodi kvar unutarnjeg dijela umjetne pužnice jer onda slijedi opet operacija. To je Anamarija već prošla, jedva je čekala da joj pužnica ponovno radi jer je bila izgubljena bez zvuka. Budući da je operirana kao mala s tri godine njezin život s pužnicom je normalna stvar i ona za drugačiji život ne zna, kaže Marija Hribar.

- Poručila bih roditeljima da bez straha omoguće djeci ugradnju umjetne pužnice ako je takva preporuka liječnika. Danas je rehabilitacija sve kvalitetnija. Svakako dozvolite djetetu da sve isproba, neka se bavi sa što više aktivnosti, sportom, ističe Marija Hribar.

Kako je nastala kampanja „Anamarija u svijetu zvukova“?

Promotivnu kampanju osmislili su u agenciji Ador, koja je u to vrijeme bila web agencija Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata. Lili Rodić, vlasnica web studija Ador, kaže da smo je iznenadili pitanjem o sudjelovanju u akciji, koja je održana prije 25 godina.

- Kako sam i sama kao 20-godišnjakinja sudjelovala u Domovinskome ratu kao novinarka, bila mi je čast sudjelovati u online razvoju Ministarstva. Po struci sam dipl. lingvistkinja tako da mi je poznata tematika sluha i koliko je to važno osjetilo u snalaženju kroz život. Zbog strica, koji je stjecajem okolnosti u ranom djetinjstvu oglušio, kao mala sam upoznala i znakovni jezik, objašnjava nam.

- Ideja da se djeci može pomoći umjetnim pužnicama i da će ona stvarno čuti svijet oko sebe, oduševila me. Odmah smo prionuli na posao – od pixela, fotografija, informacija, stvorila se ideja kampanje Anamarija u svijetu zvukova, priča Lili Rodić.

Kako smo pokrenuli vatromet emocija?

Za potrebe akcije kreirana je web stranica, zamišljena da bude središnje mjesto svih informacija o Anamariji Hribar, o samoj akciji i o tome kako se svatko može pridružiti. Web je bio ta prva, malena iskra u pokretanju vatrometa emocija i potpore koja je stigla sa svih strana.

- Iz niza fotografija dizajner Radovan Švob izabrao je Anamariju s iskrenim izrazom veselog i zaigranog djeteta. Tako je nastao prvi plakat, snažan vizualni alat, Anamarija u svijetu zvukova postala je vidljiva! Njezino veselo lice plijenilo je pažnju i ta vizualna priča odjeknula je i dozvala i mnoge poznate osobe da se uključe u akciju. Na kraju je prikupljen znatno veći iznos od očekivanog, zaključuje Lili Rodić.

Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije, iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.