Svađa brodograditelja i ribara iz Vergarole

Uvala Vargarola u pulskom zaljevu mjesto je najveće tragedije u modernoj pulskoj povijesti. No i danas, strasti se u uvali ne smiruju. Ovog puta zaiskrilo je između ribara i predstavnika brodogradilišta.

Uvala Vargarola u pulskom zaljevu nekada je bila omiljeno izletište i kupalište. Tu su se održavale regate, provodili su se vikendi i praznici. To se promijenilo 18. kolovoza 1946. kad su tamo pod nerazjašnjenim okolnostima eksplodirale mine iz Drugog svjetskog rata. Smrt je u ovoj uvali našlo više od 60 Puljana.

Ova tragedija još uvijek je tema povijesnih i političkih prijepora. No Vargarola je ovih dana mjesto prijepora između brodogradilišta Tehnomont i četrdesetak Puljana koji ovdje imaju svoje barke. Tehnomont je prije četiri godine od Grada Pule dobio koncesiju na ovo područje pa bi se ribari koji svoje vezove ovdje ne plaćaju trebali maknuti. Bruno Višković je starosjedioc. Ovdje dolazi od 1965.

'Mandrač na Jadranu'

- Industrija je bitna, mali čovjek je nebitan - kao i s parkingom u gradu. Šta treba svugdje plaćati?, pita se Bruno. Ne očekuje ništa, kaže - presitni su da bi mogli intervenirati.

Ribari poručuju - ovo je zadnji ovakav mandrač na Jadranu. Ako im se lučica uredi, uredno će plaćati sve obaveze. Seliti ne mogu jer trebaju svoje barake, mjesto za mreže. Sam mol nije dovoljan.

- Naše lučice su krcate, gdje će ove barke? Lučice su krcate zato što GUP-ovi nisu rađeni za nas. Ja smatram da smo mi kao Indijanci. Mi smo na našoj zemlji, tu pričamo u kojem su stoljeću Hrvati došli na more, a danas nemamo niti rezervate. Indijanci su bar imali rezervate. Gdje god dođete, vidite preko, krasna marina, ali to nije za nas. Cijene su enormne, jedan ribar ne može odsjesti u marini sa svojim brodom, kaže ribar Radovan Simić.

Sporna koncesija?

Jedno od rješenja jest da se presele u lučicu kod cementare, no kažu da je ona nesigurna za vrijeme tramuntane. Jedina mogućnost da se tamo presele je, kaže sportski ribolovac Alen Matijašević - da se naprave ili valobran ili lukobran. Ali to je velika investicija - 6 milijuna kuna, ako ne i više.

No cijela ova priča sadrži puno nezakonitosti kažu ribari. Po njima je sporna sama koncesija na ovo područje. Tvrde da je teren nasipan i legaliziran, te da je koncesija dobijena na brodograđevnu luku, iako se radilo o ribarskoj lučici.

Predstavnici Tehnomonta kažu drugačije

- Činjenica je da je do vojske po GUP-u to bila brodograđevna luka. Godine 2019. kad nam je istekla koncesija, tražili smo produženje, međutim ministarstvo nije dalo suglasnost, jer su tražili da ona obuhvati cijelu brodograđevnu luku. Mi nismo tražili taj dodatak. Morali smo ga prihvatiti, kaže predsjednica Uprave Tehnomonta Gordana Deranja.

Dodaje kako su ribari svjesni da se ne radi o ribarskoj luci, ali da je Tehnomont pokrenuo razgovore s Gradom kako ribare ne bi 'izbacili' preko noći.

Dva požara u lučici

Razgovori za sada bez uspjeha. Pljušte međusobne optužbe. Iz Tehnomonta odgovaraju da koncesiju plaćaju već četiri godine a područje ne koriste. Lučica je neuredna, a prošlog ljeta buknuo je požar.

- Bilo što da se desi, odgovoran je onaj tko koristi koncesiju. T oje bio drugi požar na tom terenu i odlučila sam da to raščistimo - da koristimo tu zemlju koju imamo privatno, odgovara Deranja.

I tako se borba brodograditelja i ribara nastavlja. Pulska luka morat će naći način kako da zadovolji interese nadirućeg turizma, ostataka industrije i tradicionalnog ribarstva. More je dovoljno široko za sve.