Zašto je jedna pomorska bitka bila odlučujuća za kupanje Puljana?

Istražili smo povijest pulskih plaža i kupališta. Zašto je jedna pomorska bitka bila odlučujuća za kupanje Puljana?

Viška bitka 1866. Bitka drvenih brodova i novih zastrašujućih oklopnjača! Iako su Austrijanci pobijedili Talijane, nakon bitke shvaćaju da drveni ratni brodovi zauvijek odlaze u povijest. Nakon te bitke, drvo prestaje biti osnovni materijal za gradnju brodova i ustupa mjesto čeliku. Pulskom Arsenalu tako je ostao višak drva. Umjesto da se od njega sagrade brodovi, sredinom 70-ih godina 19. stoljeća sagradilo se prvo gradsko kupalište, ovdje u uvali Sv. Petra na Mandraču. Puljani su ga nazvali Bagno Stengel, po imenu vojnika koji je ovdje stražario uz skladište oružja.

Bilo je to jedno od prvih gradskih kupališta u Europi! Kasnije se dio građana sve do 70-ih godina 20. stoljeća kupao južnije, prema željezničkom kolodvoru, pa se naziv Stengel prenio i na taj dio obale. No službeno, Bagno Stengel zatvoreno je nakon što je 1885. na plićini uz otok Uljanik otvoreno Bagno Polese. 

Stoja

Otvoreno je također zbog praktičnih razloga, a ključni su bili poduzetnici, braća Schiavon koji su radili za mornaricu. Dobili su zadatak da prodube plićinu tamo kod one oznake jer su se tu brodovi nasukavali. No, umjesto da kopaju dno, oni su predložili da se na plićini sagradi kupalište. 

Do Bagno Polesea dolazilo se barkama, a sukladno moralu onog vremena, kupanje za muškarce i žene bilo je odvojeno. Zajednički je bio samo restoran i terasa s podijem za ples. Bagno Polese bilo je otvoreno 51 godinu i zatvoreno je tek kad je zakon zabranio kupanje u trgovačkim lukama. Tada, 1936. Pula dobiva novo gradsko kupalište - Stoju. 

Draga naša Stoja, ovdje živi i Miro Načinović, naš prijatelj, već smo mu posvetili jedan prilog, kao i cijeloj Stoji i još ćemo jedan kada bude obnovljena, jer ona je neizostavan dio identiteta ovog grada, nadamo se samo da će kad bude obnovljena prije svega biti namijenjena građanima ovog grada, a ne turistima.

Vojno kupalište

Od Stoje dolazimo do Valkana. Nekad je bilo i vojno kupalište za časnike, a otvoreno je 1914. 

Danas od objekata nije ostalo ništa, osim mola. A jedna zanimljivost. Kaže se da je Austrija bila uređena država. No, gradske vlasti nisu se slagale da cijela uvala postane vojno kupalište pa nikada nije izdala građevinsku dozvolu za taj projekt. Možemo zato reći da je kupalište bilo izgrađeno bespravno.

Osim Valkana, valja spomenuti i nesretnu Vargarolu, izletište gdje su se Puljani kupali sve do tragedije 1946. kada je u eksploziji mina poginulo 60-ak ljudi. Treba spomenuti i uvalu Valovine kojom danas dominira ski lift za turiste. Ime je dobila po "pesce lovo" kako su Talijani nazivali jednu vrstu ribe. Sredinom 30-ih godina pak, Pula umjesto tramvaja dobiva autobus. Njime su Puljanima postale dostupne divlje plaže koje su se po talijanskim bojama nazivale Bianco, Rosso i Verde. 

Kultne Zlatne stijene

Bianco je naziv za područje Lungo Marea, od Valkana do Gortanove uvale, Rosso je prostor Valsalina, neki kažu po klaonici koja se tamo nalazila, a drugi po crvenoj zemlji uz uvalu, dok je Verde najnepoznatije, mnogi pretpostavljaju da je to područje današnje uvale Saccorgiana.

I upravo kod Saccorgiane, tridesetak godina poslije, počinje gradnja objekata koji će usmjeriti turistički razvoj Pule. Bit će to kultne Zlatne stijene, a zatim i popularna Verudela. Danas pak, kada je obalni prostor uglavnom namijenjen turizmu ili krupnom kapitalu, dobro je znati priču o pulskim kupalištima. Ona nas uči da je Pula nekoć bila europska predvodnica u gradnji infrastrukture koja je bila namijenjena baš stanovnicima grada.