Svjetski dan očeva: upoznajte Udrugu "Tata je tata"

Svjetski je dan očeva i idealna je prilika da upoznamo rad Udruge "Tata je tata" osnovane u Dubrovniku. Nastala je u studenom 2017. godine, i to - kako kažu predstavnici udruge - kroz igru.

- Postojala je Facebook grupa "Mame iz Dubrovnika" gdje su mame tražile informaciju kako doći do pedijatra, koji je dežurni i druge informacije. Tako su naši sugrađani i naši članovi grupe Robi i Miho, osnovali Facebook grupu "Tata je tata", gdje su htjeli razmjenjivati iste informacije, da pišu roditelji, da pišu tate, da se interesiraju o odgoju djece, ali naravno kod "Tata je tata" mi bismo dobivali jednu do dvije poruke pa je naš član Miho Bukvić došao na drugu ideju da od tata skupimo određeni iznos novaca za božićne akcije, za početak je to bilo nekih 100 kuna, prisjeća se član udruge Haris Zelentrović.

Tim su akcijama pomagali obiteljima slabijeg imovinskog stanja:

- Zajedno bismo išli kupovinu namirnica, onda bismo uveseljavali djecu poklonima... Tako je s vremenom grupa rasla sve više i više, i uključili smo se i za Uskrs, pa te božićne akcije i onda je naglo grupa porasla nakon onog nesretnog slučaja potresa na Banovini. Dosta nam se ljudi pridružilo i krenula je akcija za pomoć ljudima na Banovini gdje smo išli preko 20 puta. Moram istaknuti da smo se svi organizirali u našem trošku i uz pomoć građana. Organizirali smo veliki broj polazaka. Jedna je grupa radila u Dubrovniku, skupljala hranu i građani su nam počeli naglo vjerovati, dodaje Haris.

Jedna je ekipa prikupljenu pomoć razvozila, a druga je za to vrijeme skupljala, slagala i selektirala namirnice i robu.

- Zatim s vremenom, nakon Banovine, počeli su nam se javljati ljudi sve više i više sa svojim problemima. Počeli smo ulaziti u neke malo ozbiljnije projekte, recimo dosta nam se javilo ljudi s djecom s raznim bolestima, nesretnih slučajeva, socijalnih slučajeva... Tako da smo se ubrzo formirali kao udruga jer to je stvarno poraslo i u tom trenutku smo stvorili jedan operativni tim od nas 30-ak gdje se uglavnom donose odluke i proučavamo te obitelji i planirano i ciljano pomažemo ljudima, rekao je Haris.

Uz humanitarne akcije, urdruga se fokusira i na ulogu očeva u zajednici.

- Od početka smo jednostavno odlučili da smo mi tu radi djece. Sve što radimo, sve što očekujemo je to da nam ljudi koji rade na javnim funkcijama, pogotovo kroz vrtiće, kroz škole, najbolje znaju problematiku, koja djeca su najviše u potrebi. Time smo najbliže povezani s djecom i želimo biti prvenstveno tu radi djece i rekli smo, dok god mi funkcioniramo, da nećemo dozvoliti da nijedno dijete bude gladno ili da nema osnovne stvari za život. Tako da je ta cijela udruga naša prvenstveno tu radi djece, objašnjava član udruge Andrija Bratičević.

Jesu li očevi danas dovoljno angažirani?

- Ja mislim da nas malo vrijeme jede i da nas ta tehnologija malo sve kvari. Čini mi se da zanemarujemo djecu i da im se po cijeli dan gura taj mobitel pa djecu na neki način u dosta slučajeva i odgaja mobitel što je velika greška. Moj savjet je svima da se s djecom treba pričati i razgovarati. Djeca, u nama trebaju vidjeti prijatelja, mi trebamo i razumjeti to dijete. Mi možda ne shvaćamo danas da djeca, iako imaju 6, 7, 8 godina, imaju i svoje probleme koje mi možda ne doživljavamo onako ozbiljno, ali kad dijete kaže"rekla mi je prijateljica ovo, prijatelj ono", njima je to problem. Mi svakako moramo poslušati dijete, razgovarati s njim, maknuti ga od tih mobitela, zaključuje Haris.