U Karlovcu je najstarija glazbena škola u ovom dijelu Europe

Najstariju glazbenu školu u ovom dijelu Europe, nakon Pariza i Berlina, ima - Karlovac, još od 1804. godine. Velika obljetnica, jer ipak je riječ o 220 godina, obilježava se nizom koncerata, događaja i rođendanskih darova, poput novog klavira i školske zgrade.

1805. godine, odmah nakon osnivanja škole, profesor Franjo Cihak ide kočijom po instrumente u Beč. Sačuvani račun te nabave pokazuje što je sve kupio:

- Vidimo da je nabavljao glasovire, violine, fagote, oboe... Grad je, moramo priznati, izdvojio vrlo velika sredstva za to, ističe viši arhivist Državnog arhiva u Karlovcu Antonio Bosio.

Tako se Karlovac našao uz bok Parizu i Berlinu:

- Ova škola nam zapravo govori o tomu da je grad imao dobru materijalnu podlogu za kulturno uzdizanje, dodaje Bosio.

Tradicija se nastavlja. Mozartov "Requiem" u d-molu izveden je u prepunom svetište Sv. Josipa:

- Pišemo povijest... Ovaj koncert je zaista veličanstven i jedinstven u našem gradu, ne znam je li ikada prije bio izveden, napominje ravnateljica Glazbene škole Karlovac Snježana Mrljak.

I profesori i učenici, i bivši i sadašnji - svi su zajedno bili na pozornici:

- Nisam nikad očekivala da ću biti dio ovakve izvedbe i stvarno mi je jako drago da sam ovdje baš kad se izvodi Mozartov "Requiem", kaže učenica škole Iva Fanjak.

- Već sam tri godine ponosna profesorica Glazbene škole Karlovac, a dodatna je čast da mogu nastupiti i uz svoje učenike i kolege i prijatelje iz škole, priča profesorica Lucija Jelušić Šimatović.

Ivanka Boljkovac, braća Viktor i Silvio Vidović, Ana Vidović samo su neki od slavnih učenika, a ima ih još:

- Gdje god da odem je lijepo, ali doma je najljepše, ali posebna čast i poseban užitak raditi klasične koncerte u Karlovcu, poručuje dirigent Veton Marevci.

Klasiku žele približiti svakom građaninu, pa tako redovito nastupaju na otvorenom. Na Bachov rođendan puštaju glazbu s balkona škole.

- Trudimo se da budemo interesantni, da budemo privlačni i da što više ljudi počne živjeti glazbu, evo kao što je i mi ovdje živimo, smatra pedagoginja Jelena Božičević.

Učenik Bruno Bilić jedan je od tih:

- Čim sam došao s vrtićem, znao sam, to je to, to je moj put, i nakon prvih natjecanja koje sam odmah osvojio, rekao sam nema tu što, glazba i doviđenja, ustvrdio je Bruno.

Nema straha za budućnost ove škole očito, jednako slavnu - kao i prošlost.