Kapetan duge plovidbe u jednoj ekspediciji došao na dva vrha viša od 8000 m

Do prije nekoliko godina jedini planinski vrh na koji se penjao bilo je Sljeme, a danas se može pohvaliti usponima na Kilimanjaro, Mount Everest i Lhotse. Posjetili smo Antonija Jelčića, kapetana duge plovidbe, koji je od amaterskog planinara postao prvi Hrvat koji se u jednoj ekspediciji popeo na dva vrha viša od 8000 metara. Priču donosi Ela Šeremet.

Iza maske s kisikom krije se osmijeh prvog Hrvata koji je u jednoj ekspediciji osvojio dva vrha viša od osam tisuća metara. Metkovčanin Antonio Jelčić planirao je osvojiti samo Mount Everest, ali onda se probudila želja da osvoji i Lhotse (Loce), četvrti najviši vrh na svijetu.

- Inicijalno nije bila ideja popeti se na jedan i drugi vrh, nego samo Everest, ali što sam više ulazio u tu priču vidio sam da je to možda u nekom dometu koji bi bio realan za mene i uspio sam ispregovarati s operaterom s kojim sam išao na ekspediciju da mi da nekakvu povoljniju cijenu za taj paket i tako da se nije desio taj Lhotse okej bi mi i to bilo, rekao je Antonio Jelčić.

Ono što njegov put čini posebnijim je to što se Antonio nikad nije ozbiljnije bavio alpinizmom. Sve počelo na nagovor prijatelja i uz osvajanje Kilimanjara.

- Ustvari bilo je više iz zezancije, frend mi se javio s porukom na WhatsApp da se idemo popeti na Kilimanjaro, do tad nismo imali gojzerice bukvalno. Do tada ono otišli bi na sljeme autom popit pivu i tako to, dodaje Jelčić.

Zbog prilagodbe na visinu i rijedak zrak ekspedicija je trajala malo više od dva mjeseca. Iako se samo dio onih koji krenu na put do vrha uistinu i popne, za njega to nije bio najemotivniji trenutak.

- Najemotivniji dio cijele ekspedicije za mene je bio trenutak ne na vrhu, već prije nego što sam popeo Everest. Trenutak kada sam bio sto posto siguran da ću uspjeti, da ću doći do vrha. Jer sva ta neizvjesnost i prvi pokušaj nije uspio i vrijeme loše i onda vidiš neke ružne stvari i sve to na neki način utječe na tebe, kaže Jelčić.

Jelčić: Na velikim visinama ljudi imaju samo jedno lice

Neustrašivost i avanturistički duh nešto su što opisuje ovog kapetana duge plovidbe. Unatoč tomu, strah je bio prisutan.

- Samo lud čovjek se ne boji, da strah te normalno. Posebno preko onih pukotina nekakvih, nisu sve baš tako strašne, ali ima ih gdje ne vidiš dno i onda vidiš samo crna rupa ispod tebe, a na nekim si klimavim ljestvama i ono nije baš neka sreća, priča Jelčić.

A njegova sreća na tom putu bile su plišane igračke njegovih kćeri.

- Srećko i Trepka su se zvali kada je bilo ružno i hladno i kad si jadan i ono dosta ti je više svega, a gore si na nekom ledu u nekoj opasnosti pomogne to malo vidiš to nešto što ti napravi konekciju sa ljudima koje voliš najviše na svijetu, objašnjava Jelčić.

Ono što je na putovanju naučio cijeniti život i male stvari, ali upoznao se i pravom ljudskom naravi.

- Ono što mi je super na tim planinama i jako velikim visinama kad situacija postane ozbiljna da ljudi samo jedno lice imaju ili će ti pomoći ili ti neće pomoć, nema ništa između, objašnjava Jelčić.

Bogatiji za dva iskustva Antonio se nastavlja pripremati za iduće avanture, a cilj mu je popeti se na drugu najveću planinu na svijetu, K2.