Uskrs u varaždinskom kraju: Djeca traže pisanice, obitelji slave zajedništvo

Nakon četrdeset dana korizme, Uskrs se slavi u krugu obitelji koja se okuplja oko bogatog blagdanskog stola jer, kako se u narodu kaže - iza posta mora biti šunke dosta! 

Stoga je i tradicija u Hrvatskom zagorju i varaždinskom kraju vezana uz pripremu jela, bojenje jaja, a na uskrsno jutro u "nacifranim" košarama hrana se nosi na posvećenje u crkvu.

Šestogodišnja Noemi probudila se rano jutros - s bakom boji i ukrašava jaja. Pripremaju sve za uskrsnu košaricu.

- Zašto se veseliš Uskrsu ?

- Jer imamo puno jaja i veselim se tražiti jaja, poručila je Noemi.

S punom košaricom Noemi posjećuje bratića i sestričnu - Matiju i Janju.

Mališanima je ovo, uz Božić - najdraži blagdan.

- Meni je Uskrs dok je Isusek uskrsnuo, rekla je Janja Pokec.

- Zašto vam je lijepo?

- Jer tražimo jaja i idemo kod nekoga, dodala je. 

Ovo je jedinstveno vrijeme kada su obitelji na okupu, priprema se blagdanski stol.

- Naš vid Uskrsa je zajedništvo, da se svi lijepo okupimo, cijela obitelj, da se djeca vesele, odemo na blagoslov i skupimo se za obiteljskim stolom, istaknula je Marija Pokec.

A upravo je blagoslov hrane središnji događaj. U Hrvatskom zagorju majke, bake i djeca nose u crkve pune košarice.

- Imam jaja, imam čokoladna jaja, pisanice, zečeke, kazala je Klara Levanić.

Crkva svetog Antuna Padovanskog u Tužnome kao i ona u Radovanu bile su pune vjernika.

- Malo šunkice, sira, tradicionalno, jaja, kao i svake godine okupljamo se oko stola.

- Nakon posta slijedi Uskrsnuće i to treba proslaviti.

- Zajedništvo, obitelj se konačno skupi. Blagoslovljena se hrana stavlja na stol za uskrsni ručak.

- Jede se šunka, sir, francuska, kruh, rekla je Marija Pokec.

Jer u ovim nemirnim vremenima, uskrsni nas stol spaja u ljubavi i nadi.