Vještina koja nestaje, izrada čipke na tkalačkom stanu

Razvoj industrijske proizvodnja tekstila potpuno je potisnuo, nekada, posebice na selu uobičajenu, vlastitu izradu odjeće na tkalačkom stanu.Ta je vještina gotovo potpuno nestala, no u nekim se selima ipak mogu pronaći žene koje još rade na tkalačkom stanu, i to čak i iznimno zahtjevnu - čipku.

Uvod u tkanje je snovanje, kada se na vitlu zvanom snovača izradi osnova tkanja. Marija Đuričić iz Utiskana pokraj Bjelovara radi ručnike za udaju svojih unuka i otkriva koliko će joj trebati za dovršetak.

- Za sve? Ova cijela godina. Moram napraviti 16 ručnika, a svaki ručnik je dužine 2 metra i 30 centimetara, kaže Marija. Naučila je tkati od svoje bake i još radi na tkalačkom stanu starom oko 80 godina. Upornost i volja za rad su ključnaejer uvedeno je u stan čak 660 niti, kaže.

U bjelovarskom HORKUD-u Golub nastoje što više predstaviti tradicijski rad, jer je u Bjelovaru 1782. otvorena tvornica svile. Svilene niti se, kaže voditeljica sekcije tradicijsko tekstilnog rukotvorstva Slavica Šafar - koriste i kod natkivanja i kod veza i kod šupljanja.

Upravo je šupljanje tehnika koja je stavljena pod preventivnu zaštitu Ministarstva kulture. Koliko su zanimljivi radovi, svjedoči podatak da su internetom stigle narudžbe čak iz Saudijske Arabije.

I dok je tkalačkih stanova sve manje, odjeća se sve više baca, pa se, primjerice, u Hrvatskoj na godinu baci do 12 kilograma po stanovniku.