Obitelji zagrebačkih postolara posao prenose s koljena na koljeno, a imaju i nasljednicu

05.02.2022.

07:31

Autor: Filip Filković Philatz/T.D./Puls/HRT

Postolar

Postolar

Foto: Puls / HRT

Stara mudrost uči nas da "čizma glavu čuva". A ima li bolje čizme ili cipele od one izrađene ručno baš za nas, po mjeri? Nekada uobičajena praksa, s masovnom proizvodnjom - izgubila se. Ali ima onih koji čuvaju tradiciju staroga zanata. Obitelji zagrebačkih postolara posao prenose s koljena na koljeno, a imaju i nasljednicu. 

- Gledam ih dok rade i tu bih im digla spomenik. Kad vidite cipelu napravljenu od početka do kraja, u nju je uloženo puno truda i ljubavi. Treba doći u radionicu kako bi se vidjelo kako se to radi i znati što je cipela napravljena ručno. Naša radnja je krenula od djeda. On je u njoj radio otkad je završio školu, kako se izučavao i završio. Dolazio je u radionu kao i njegov sin Bruno, kao i ja i zavolio je taj posao. Upisao je tu školu i preuzeo je nakon njega, rekla je postolarka Matea Kučko.

- To vam je krenulo tako da je moj otac radio u tvornici Astra. S obzirom na to da je to bila tvornica, nije imao potrebu da napravi svoj obrt. Otkupio je obrt od gospodina Marinkova, koji je bio stariji obućar i nastavio je raditi. S vremenom sam se i ja priključio, učio kao šegrt i završio tu školu, radim cipele i sve što treba. Sad je i kćerka tu i imamo novu generaciju, istaknuo je postolar Bruno Budiselić.

- Kad sam bila mala, prvo čega se i danas se sjećam bio je miris ljepila, to ne izlazi iz nosa. Miris ostaje u tebi. To je nešto najfinije što se osjeti kad se uđe u radionicu. Kad sam bila 7. ili 8. razred i kad je na satu Hrvatskog jezika postojala tema šustera i obrtnika i ja sam se uvijek javljala da su moji roditelji obrtnici, a tek onda sam zavoljela taj posao. Škola mi je blizu pa sam dolazila nakon škole, mama je završavala oko 16-17, onda smo išle skupa kući i tu sam sat-dva provodila vrijeme. Nije mi se svidio posao kao posao ili da je to nešto muško hajdemo tako nazvati, nego ta atmosfera. Ovo nije neka striktna atmosfera gdje moraš sjesti i raditi, nego je više obiteljska atmosfera, rekla je Matea.

Svaka cipela je unikat

Bruno je rekao kako nije neka velika razlika u pristupu poslu jer je to sve ručni rad gdje se sve radi s rukama i svaka cipela je unikat.

- Tu nema strojeva i neke modernizacije velike, ima nekih novijih strojeva, ali to je nekakva pripomoć. Ovo je jako kreativan posao kojeg ne možete "naštrebati". Prije smo imali po 5-6 šegrta i uvijek je jedan završio i jedan je znao raditi, a četiri nisu. Morate imati to baš u rukama da bi s time znali raditi. Morate poznavati materijale, a onda sve ostalo. Kožu treba pravilno krojiti da bi cipela bila dobra. Poslije treba cipelu sastavljati iz dijelova. Tek kad se sastavi gornji dio cipele, onda ide da se stavlja na kalup i obrađuje đon i sve ostalo po želji, rekao je.

Matea je svoju prvu cipelu napravila s 15 godina.

- Znam ih napraviti od početka do kraja. Treba mi mjesec dana za to, a dečkima treba 5-7 radnih dana da ih naprave. Puno duže mi treba jer nisam u tome svaki dan kao oni. Tu ide praksa za praksom i rad ruke, objašnjava Matea. 

Bruno je istaknuo kako šuster ima pet zanata.

- Osobu koja je poznavatelj kože i koja bi istezala kožu, izrađivač gornjeg dijela obuće koji će to sve sašiti i pripremiti da bi dečki u konačnici mogli to staviti na kalup i da sve to završe. To mogu raditi četiri različita radnika. Crtanje modela je na početku posla i za to je zadužen modelar. Kćer Matea je super crtač, ja ne znam ništa nacrtati. Ja znam po slici nešto prilagoditi, a ona to zna nacrtati i može biti modelar koja će proizvesti novi model cipela, rekao je.

"Veselim se da taj brend koji smo stvorili ide dalje"

Naglasio je kako svaki posao nosi i svoje probleme, ali on je sam svoj gazda i to je njemu super.

. Imate i vremena i kreativnosti. Kad želite radite, kad je loš dan ne radimo jer možemo nešto krivo napraviti. Veselim se da taj brend koji smo stvorili ide dalje, međutim, muči me što će biti s radnicima. Trenutno imamo relativno mlađe. Nedostaje nam još netko i ako ga nađemo, on ima budućnost raditi dalje, rekao je Bruno.

Matea je rekla kako budućnost zanimanja postolar vidi, ali ne može sa sigurnošću reći da će se dalje probiti zbog škole, mladih i rada.

- Sad bih već trebala uzeti nekog naučnika da budem sigurna da s njim mogu raditi dok netko poslije mene ne preuzme radnju, dodala je.

Bruno je istaknuo kako nema šegrta.

- Škola postoji, ali moralo bi se vratiti na onaj sistem da se prvo djeci prezentira što se radi i trebamo imati 3-4 godine šegrta ovdje da on uči uz to, rekao je.  


Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!