Život s dijabetesom ne mora biti priča o zabranama

Ivana Jurakić s dijabetesom tipa 1 živi od četvrte godine, a danas kroz vlastito iskustvo i edukaciju pokazuje da prehrana ne mora biti priča o zabranama, nego o znanju, ravnoteži i slobodi.

- Mnogo toga znam iz priča svojih roditelja i ljudi iz okoline. Tek iz osnovne škole imam vlastita sjećanja i slike, primjerice da nisam mogla ići na užinu s ostalom djecom. U srednjoj školi sve je zahtijevalo puno više kontrole i uvijek sam morala planirati unaprijed, rekla je Ivana Jurakić, nutricionistica i edukatorica.

Ivana od svoje četvrte godine živi s dijabetesom tipa 1. Kao djevojčica, teško je mogla shvatiti i prihvatiti brojne restrikcije koje su joj odjednom bile postavljene.

U njezinom odrastanju, bolest je uvijek bila na prvom mjestu - bez prava na pogrešku i bez imalo mjesta za improvizaciju.

- Život je zbog dijabetesa uvijek bio dosta isplaniran i napet. Unatoč tome, otišla sam na fakultet, završila školovanje i radila posao koji sam željela. Ipak, u početku je velik dio mog života bio obilježen organizacijom, planiranjem i stalnom napetošću, pojašnjava.

"Zabrane su precijenjene"

A onda - preokret. Ivana je odlučila promijeniti pogled na svoju bolest.

Pokrenula je platformu „Ja bih nešto slatko“, mjesto koje slavi zdrav način života, ali i pruža vjetar u leđa svim oboljelima koji u njezinoj priči pronalaze snagu za vlastite, svakodnevne izazove.

- Nakon što sam ostala trudna i drugi put, saznala sam da uz dijabetes i Hashimoto imam i psorijazu. I to je bio taj okidač koji me potaknuo da dublje krenem u istraživanje svega toga. Završila sam školu za edukatora i otkrila toliko toga, od pripreme hrane, pa sve o namirnicama za koje nisam ni znala da postoje, poručila je.

Njezina glavna nit vodilja danas je - da su zabrane precijenjene. Namirnice kojih se godinama morala odricati, Ivana danas jede s osmijehom.

Svjesna je da kontrola i dalje mora postojati, no na svoju prehranu sada gleda s puno više slobode. Ipak, Ivana upozorava na opasnu zabludu. Hrana koja se često promovira kao zdrava, samo zato što ne sadrži šećer, zapravo je najveća zamka.

- Shvatila sam da se oko mene nalazi zaista mnogo ukusne hrane, samo je važno naučiti kako je pravilno pripremiti. Uvijek su nam govorili da moramo paziti na šećere i ugljikohidrate, ali postoje i ugljikohidrati koji mogu biti dio prehrane osoba s dijabetesom. Oni su važni i ne treba ih izbjegavati, nego ih pravilno uklopiti u prehranom, objašnjava.

Postoje zamjene za šećer koje same po sebi neće izazvati nagli skok šećera u krvi, ali takvi proizvodi često sadrže skrivene aditive i bojila. Zato bi osobe s dijabetesom zapravo trebale izbjegavati ultraprocesuiranu hranu, dodala je.

"Umjerenost umjesto zabrana"

 Veliko olakšanje donijela je i napredna tehnologija. Sve ono čime se Ivana opterećivala kao djevojčica, danas umjesto nje, gotovo neprimjetno, odrađuje pametni uređaj.

- Kada jedem ugljikohidrate, unesem količinu koju sam pojela, a pumpica zatim izračuna koliko mi je inzulina potrebno. U zdravom organizmu taj posao gušterača obavlja sama, dok kod mene to radi ovaj aparatić, navela je.

Kao univerzalan savjet, Ivana ističe umjerenost i važnost količine hrane, neovisno o tome ima li osoba dijabetes ili ne.

- Možda kada bi svima dala neki univerzalni savjet, rekla bi da se fokusiraju na količinu hrane koju jedu. To bi bilo primjenjivo svima i osobama bez dijabetesa, ja radim s ljudima i bez dijagnoze. I kod svih nas je važna količina, u tom smislu možeš pojesti što želiš, poručila je.

„Sve što poželiš“ - tri su magične riječi koje svakome tko se bori s ovom bolešću zvuče nevjerojatno. No, Ivanina priča dokazuje suprotno. Uz puno edukacije, truda i prilagodbe, u životu s dijabetesom doista je sve moguće.