Anina borba za uključenost djece s teškoćama u programe plivanja

U Orahovici se od 21. do 23. listopada održava 16. Hrvatsko savjetovanje o obuci neplivača – ovogodišnja tema je „Znanje plivanja - civilizacijska potreba suvremenog čovjeka“. Ana Sršen, trenerica i jedna od organizatorica, dugi niz godina sudjeluje i savjetuje na obukama neplivača, a ove godine na savjetovanju će se posebice govoriti o plivačkoj obuci djece oštećenog zdravlja i osoba s invaliditetom. 

- Plivanje je izuzetno važna aktivnost. Ono što je odlično u plivanju jest da se mogu uključiti osobe od najranije dobi pa do kraja života. Isto tako, u raznim stanjima – prilikom traume i oporavka od traume preporučuje se plivanje. Može poboljšati kvalitetu života svakog pojedinca. To je tjelesna aktivnost koja nije skupa i prilagođena je svakoj dobi, kaže Sršen, koja je i osnivačica plivačkog kluba „Natator“ - jednog od rijetkih plivačkih klubova koji u svim dobnim skupinama integrira djecu s teškoćama u razvoju.

Njezin rad produkt je istraživanja, provela je dubinske intervjue s kineziolozima koji u prosjeku preko 30 godina rade u poduci plivanja.

- Pokušala sam odgovoriti na pitanje kakva je uključenost djece s teškoćama u razvoju u programe poduke plivanja, i kakvi su nedostaci za njihovu veću uključenost. Saznala sam i što kineziolozi misle da bi bilo potrebno učiniti da se značajniji broj djece s teškoćama u razvoju uključi u te programe. Smatram da su njihova znanja relevantna i da oni zaista mogu dati prave odgovore,  kazala je Ana Sršen.

Dodaje kako je rezultat istraživanja pokazao da jako malo djece s teškoćama u razvoju sudjeluje u poduci plivanja, posebno djeca s višestrukim oštećenjima. Razloge toga vide i u nepristupačnim autobusima s kojima se djeca iz škola prevoze na bazen. Također, roditelji nisu dovoljno upoznati s cijelim procesom, a ne postoji niti dovoljna svijest da njihova djeca mogu naučiti plivati. Ako djeca zbog nekih višestrukih oštećenja ni ne mogu naučiti plivati, nema dovoljne svijesti o brojnim koristima od boravka u vodi i druženju s vršnjacima iz razreda.

Sršen je izjavila i da su novi bazenski kompleksi uglavnom pristupačni osobama s invaliditetom. No mnogo je i onih bazena koji su sagrađeni prije 10-20 godina, ili čak i više, koji nisu dovoljno prilagođeni.

- Bazen na Poljudu u Splitu nema lift, i onda roditelji ne žele dovoditi djecu. Mnogi bazeni uopće nisu prilagođeni za osobe oštećenog vida. Još se moramo puno potruditi da te objekte učinimo pristupačnima i dobijemo povjerenje roditelja da su njihova djeca na bazenu sigurna i da mogu naučiti plivati, kaže Sršen koja smatra kako svijest o plivanju, kao zdravoj tjelesnoj aktivnosti, još uvijek nije dovoljno prisutna među ljudima u Hrvatskoj. 

Trebalo bi osmisliti programe na bazenima koji će privući stanovništvo da dođu i uživaju u vodi, te poboljšaju kvalitetu svog života i nauče plivačke stilove, zaključuje Sršen.