U Gorskom kotaru Uskrs je nezamisliv bez goranskog nadjeva

U Gorskom kotaru Uskrs je nezamisliv bez goranskog nadjeva, nekada jela težaka, a danas prepoznatljive delicije. U pojedinim mjestima priprema se različito, a kako to izgleda, ekipa HRT-a provjerila je u Fužinama.

Bijele vizure Gorskog kotara zamijenile su zelene. No, vani još nije toplo kao u kuhinji gospođe Sabine Urbanac iz Fužina. U loncu kuha nadjev ili nadelo - bez njega za Uskrs nije nijedna goranska kuća.

- To je jedno naše starinsko jelo, sada je poznata turistička delicija, gastronomska delicija, ali kod nas je Uskrs nezamisliv bez goranskog nadela, jednostavno to morate imati i svakako morate kušati, rekla je.

Jelo se od mjesta do mjesta razlikuje u nazivu i sastavu. No, šunka, jaja i kruh neizostavni su dio goranskog nadela ili želuca.

- Naš crnoluški "želudac" koji je specifičan u Gorskom kotaru i u njega ide baš domaća šunka, jaja, kruh, ide i luk, dok u nekim mjestima, kao u Delnicama, u Skradu ne stavljaju luk, to moram zaista naglasiti. U Mrkoplju je specifičan po tome što se u njega stavlja čak jedna mala žlica žutoga griza, objasnila je Dina Štimac iz Delnica.

Sastojci su se nekada stavljali u svinjski želudac, odakle i jedan od naziva te delicije. No danas domaćice imaju suvremenije inačice.

- Industrijsko crijevo koje se mora staviti malo u mlaku vodu da omekša, sašije se i onda se puni s pripremljenom smjesom. Kada biste napunili previše crijevo, ono bi vam se prilikom kuhanja moglo raspasti.

Uz nadelo i pisanice, na uskrsnom stolu su i slatka pogača i orehnjača. Prepoznatljiva jela Gorani su uvrstili i u turističku ponudu.

- Upravo taj goranski "želudac", odnosno goransko "nadelo", možete probati gdje god da dođete u naše domaće restorane, rekla je Silvija Sobol, Ured za turizam, Fužine.

A stari su ga Gorani uvijek kušali na Uskrs nakon jutarnjeg blagoslova i misnog slavlja zajedno s obitelji.