Kako su nastale Michelinove zvijezdice?

U posljednjem, sedmom nastavku putovanja savršenim mjestima Saša Šekoranja odveo nas je na jugozapad Francuske - dio svijeta koji on naziva Ministarstvom stila. Mjesta su to i ljudi koji su primjer kako ljepota i umjetnost ne nastaju samo u atelijeru - ponekad ona dolazi iz vrta, tržnice ili trbuha.

Saša je svijetom putovao još od djetinjstva. S tatom, mamom, bakom i djedom ugurao bi se u mali automobil. Stajanja uz okrepu hranom za Sašu su bila vrhunac putovanja. Njegov tata bi onda uzeo kartu i gledao gdje će nastaviti putovanje, a mama i baka bi prostrle bijeli stolnjak i otvorile košaru.

- Bilo je puno hrane, između svega bili su uvijek faširanci. Za mene su iz te košare prskale sve Michelinove zvjezdice, prisjeća se Saša.

Otkrio je i kako je zapravo nastao sustav bodovanja restorana Michelinovim zvjezdicama:

- 1900. godine braća Michelin, koji su imali tvornicu guma, dosjetili su se i napravili su kartu za putnike, da što više troše gume i novac. Osmislili su jednu, dvije i tri zvjezdice za restorane: jedna zvjezdica je označavala dobru kuhinju: stanite, pojedite; dvije zvjezdice: vrijedi čak i skrenuti s puta, jako dobra kuhinja; tri zvjezdice je značilo: krenite na put, i neka hrana bude vaša glavna destinacija, objasnio je Saša.

I vrtovi imaju svoju modu

Od 17. stoljeća Versailles je bio uzor za sve vrtove, ne samo u Francuskoj, već u čitavoj Europi: simetrija, centralna os, geometrija nametnuta prirodi. Capability Brown u 18. stoljeću uvodi u modu engleski vrt: prirodniji, razigraniji, "divlji". I čitava Europa mijenja ukus, a onda ista ta moda putuje u Italiju i vraća se s novom idejom.

- I vrtovi imaju svoju modu, kao i haljine, kao i jela, zaključuje Saša.

Jedan vrt koji upravo to dokazuje je Eyrignac:

- Vrtovi Eyrignac su na imanju koje je u našoj obitelji već 500 godina. U ovoj sam se kući rodio prije osamdeset godina, i danas još živim u njoj. Dakle, živim među njezinim posjetiteljima, što mi je veliko zadovoljstvo, priča Patrick Sermadiras.

Dodaje da voli razgovarati s posjetiteljima jer od njih mnogo toga nauči.

- Jako mi je drago što sam prije četrdeset godina otvorio imanje javnosti. Ove je vrtove prije pedesetak godina uredio moj otac. Pomogao sam mu iskolčiti cijeli vrt, pa me uz svaki njegov centimetar veže neko sjećanje. Nisam imao njegov talent, ali sam njegove zamisli provodio u djelo. Moj je otac bio poput kuhara koji izvrsno kuha, ali ga posluživanje nije zanimalo. Tako sam se prvih godina ja brinuo o vrtu i njegovu održavanju. Poslije sam zaposlio vrtlare, ali u početku sam sve radio sam. Loše, ali malo-pomalo sam učio. To je, dakle, lijepa priča o ljubavi između mog oca, mene i ovih vrtova, zaključio je Patrick Sermadiras.

Sve emitirane epizode dokumentarne serije "Savršena mjesta sa Sašom Šekoranjom" možete pogledati na našoj multimedijskoj usluzi HRTi.