Poljaci dolaze u Hrvatsku i zbog ojkanja

Ojkanje ili groktanje vještina je potresanja glasom iz grla. Mnogi smatraju da je potrebna njezina hitna zaštita na popisu UNESCO-ove nematerijalne kulturne baštine, a u posljednje vrijeme tradiciju ojkanja u Hrvatskoj oživljavaju Poljaci.

"Hajde ženo da se podijelimo, možda bolje ćemo da živimo, tebi kola, a meni volovi, tebi kćeri, a meni sinoviiiiii.... ooooooj ooooooooooj..."

U Bukovicu su se zaljubili toliko da u selu Žegar planiraju kupiti nekretninu i onamo se preseliti. Sve je počelo ojkanjem.

- Mi smo čuli ovu tehniku prije pet godina i to bila stara snimka iz 1978. godine, to pjevala Nedjeljka Ušljebrka u Žegaru, objasnio je Kacper Siejkowski iz Poljske.

Vokalna tehnika toliko ih je zainteresirala da su se u Bukovicu zaputili autostopom. Dio puta prešli su pješice s dvadeset kilograma tereta na leđima po najvećoj vrućini kako bi upoznali svoje idole - majstore ojkanja.

- Kada mi smo prvi puta došli u Žegar, kada sam počela groktati, Milica Milić je rekla - mala cura, a grokti, objasnila je Zofia Zaborowska.

Arheolog i etnologinja iz Poljske od tada dolaze svake godine. Prošli su radionice ojkanja i sami postali majstori.

- To je za svaku pohvalu. Ne mogu se sjetiti takvog entuzijazma kao što ga oni imaju, rekao je Ilija Krneta, autor projekta "Duga iznad Krke".

- Svaku godinu idemo u Žegar i tamo ostajemo koliko možemo i koliko imamo novca da ostanemo, istaknula je Zaborowska.

Sada su u Kuli Stojana Jankovića u Islamu Grčkom organizirali radionicu ojkanja za 13 Poljaka.

- Nevjerojatno je bilo čuti ovo snažno, brdsko pjevanje, smatra Piotr iz Poljske.

Nakon sedam dana radionice Zofia i Kacper produžit će u voljeni Žegar, a njihovi prijatelji Poljaci puni dojmova odlaze kući ojkajući.