Urušio se bor koji je 30 godina rastao na balkonu ruševine u Zadru

Nakon televizijske slave i priloga u našem Dnevniku, urušio se bor na balkonu ruševne kuće. Svim uvjetima odolijevao je 30 godina. Prica o palom boru ali i ruševinama koje predstavljaju opću opasnost i narušavaju izgled turističkog Zadra. 

Do unatrag par dana svima je bio atrakcija prava. Rastao je na balkonu u betonu, ne u zemlji i pitaru.

Vidjela ga je i hrvatska cijela na kraju Dnevnika HRT-a.

- Stvarno mislim da ima jako korijenje kad ga ni jedan vjetar do sada nije srušio, kazao je Marijan Zelić iz Zadra.

Danas druga slika. Možda ga još drži tek jedna žilica. 

Pod kutom je od 45 stupnjeva

Pod kutom je od 45 stupnjeva i samo mu još treba malo naginjanje da s drugoga kata na zemlju padne.

Jugo je puhalo prije 15 dana i ono sigurno nije krivo.

Ivan i David prolazili su pored njega svakog dana. Prvi su primijetili da jedinstveni bor ima ozbiljan problem.

-  Pao je prije tjedan dana i jugo sigurno nije, a tko će znati što je tu bilo, rekao je Ivan.

- Pa žao mi je zato što je to bila jedna tradicija koja je sad pukla. Pukao je bor, žao mi je, svi su za njega znali jer je bio i na televiziji, kaže Ivan.

Trojka starijih momaka viđena je kako ulazi kroz žicu. Nagađat se samo može je li pao sam od sebe ili uz njihovu asistenciju.

- Ne znam jesu li išli dolje ili gore na kat, kaže Ivan.

Kad smo ga snimali prije mjesec dana izgledao je neuništiv. Međutim, svemu dođe kraj, iako se činio kao vječan.

Ruševina u Zadru i dalje prijetnja

- Ja mislim da ga je netko srušio jer ovdje ima baš puno divljaka koji se okupljaju ovdje kod kuće, govori Ivan.

Bolje reći, u sablasnoj ruševini, uništenoj tijekom rata koja je danas umjesto stanara okupljalište huligana. 

Svaki se dan pored igra i jedanaestogodišnja družina.

- Nekad unutra znaju biti neke ružne stvari, može biti sve i svašta, možda i neki ljudi, neke ružne stvari, kaže David.

Pa je i ova ekipica zaobilazi u širokom luku. Jer poput strašila, odmah pored škole, tu je više od 35 godina i nije jedina. 

Gradskih sramota ove vrste još je na stotine. I nitko da prstom mrdne. 

Argument privatnog vlasništva alibi je za nečinjenje i vječna argumentacija.

- Bilo nas je strah. Mi smo još djeca i bojimo se proći kad idemo u školu, govori Ivan.

Bor još dugo neće, kamo sreće da i kuća na kojoj je rastao uskoro postane oku ugodno mjesto.