Nera Stipičević: Samoća nije bijeg, nego povratak sebi

U društvu u kojem se samoća često povezuje s usamljenosti, umjetnica Nera Stipičević svoj je kreativni i životni put izgradila upravo na suprotnom uvjerenju. 

Samoća, kaže, nije praznina, nego prostor u kojem čovjek čuje sebe najglasnije. Upravo je iz te potrebe nastao njezin multimedijski koncept "Cvit samoće“, u kojem je spojila dramu, poeziju i glazbu, progovarajući o autentičnosti, ranjivosti i suočavanju s osobnim strahovima.

Trenutak koji je potaknuo promjenu

Nera je u podcastu PSIHOLOGiJA na Radio Sljemenu priznala da ju je u samoću gurnuo životni trenutak u kojem je morala birati između potonuća i rada na sebi.

- Došao je trenutak, jedno raskrižje u kojem je bilo ili ću krenuti naprijed, ili ću zauvijek pasti na dno. Smatrala sam da ako se ne suočim sama sa sobom u samoći, ne mogu dokučiti stvari zbog kojih sam došla na ovaj svijet, rekla je Nera.

Izolacija joj je omogućila da razlikuje vlastite misli od "tuđih glasova u glavi“.

- Slušaš puno drugih ljudi jer si stalno s drugima, i onda više ne znaš tko si ti, a tko su tuđi glasovi. Žulja te sa svih strana, objašnjava.

Uspjeh koji nije donio ispunjenje

Šira publika upoznala ju je kao iznimno nadarenu pjevačicu, osobito nakon uspjeha u glazbenom šou i hita "Centar svita". Unatoč popularnosti, nešto je u njoj nedostajalo.

- Osjećala sam da ta pjesma nije moj put... Album "Nera" nisam napisala ja, nego drugi umjetnici. Moja duša vikala je iznutra da želi nešto dublje, kaže Nera.

Kasnije je nastao album "Rane“, koji je označio njezin povratak vlastitom autorskom izrazu.

Djetinjstvo puno aktivnosti i prvih unutarnjih sumnji

Od ranog djetinjstva isprobavala je balet, glazbenu školu, pjevanje, sport i stalno se nalazila u zgusnutim rasporedima.

„Imala sam toliko obaveza da nisam stigla razmišljati što mi je najdraže... Krivila sam se što ne stignem vježbati i mislila da nisam talentirana. Danas mislim da su to možda bili prvi znakovi imposter sindroma", otkrila je.

Imposter sindrom, sindrom varalice psihološki je obrazac u kojem osoba, unatoč realnim postignućima, vjeruje da nije dovoljno dobra, da „vara“ okolinu i da će njezina navodna nesposobnost kad-tad biti otkrivena. Upravo se kroz takve osjećaje, kaže, i sama provlačila u djetinjstvu.

Iako nije mogla odabrati samo jedno područje, upravo kombinacija različitih umjetnosti kasnije joj je omogućila jedinstven umjetnički stil.

Posljedice tuđih očekivanja

Nastupio je trenutak kada su tuđe percepcije postale teret, a komentar da je "komplicirana“ najviše ju je pogodio.

- Uvijek sam slušala starije jer sam mislila da znaju bolje. Ta poslušnost postala je teret. Danas mislim da moramo slušati samo glas u sebi, priznaje Nera.

Uvjerenja koja slijedi danas temelje se na autentičnosti i osobnom integritetu.

- Naša je jedina dužnost biti svoj, autentičan i služiti ono što imamo - svoje darove, kaže.

Samoća kao prostor za povratak sebi

Za Neru samoća nije negativno iskustvo, nego alat za osobni razvoj i jasnoću.

- Biti sam ne znači biti usamljen. Usamljen se čovjek može osjećati i u masi ljudi. Samoća je mjesto na kojem se otkrivamo, ističe Nera.

Njezin koncept "Cvit samoće“ postao je umjetnički odgovor na sve što je proživjela – osobna i kreativna sinteza njezina puta prema sebi. Kroz samoću do autentičnosti.