Otuđenje djeteta kao posljedica konfliktnog razvoda roditelja

Razvod roditelja uvijek je emotivno izazovan za djecu, a kada je k tome visoko konfliktan, posljedice mogu biti dugotrajne i ozbiljne. Takvi razvodi čine otprilike trećinu svih razvoda.

U njima konflikt postaje glavno obilježje odnosa roditelja, a u tom međusobnom sukobu roditelji često ne vide dijete. Ili jedan roditelj ili oboje. Posljedice su dugotrajno i često trajno otuđenje djeteta od jednog roditelja, te povećani rizik za mentalno i fizičko oboljenje djeteta.

Otuđenje djeteta je posljednjih godina postalo izraz koji se često koristi, ali bez jasnog stručnog konsenzusa o tome što taj pojam zapravo znači. Još je veći problem to što se pojam nerijetko primjenjuje u situacijama gdje je ključno pitanje potpuno drugo – postoji li obiteljsko nasilje.

Kada je nasilje prisutno, sve dinamike unutar obitelji, uključujući kontakt djeteta s roditeljima, poprimaju sasvim drugačije značenje. Upravo na to upozorile su prof. dr. sc. Anita Lauri Korajlija i psihoterapeutkinja Senka Sekulić u podcastu PSIHOLOGiJA na radio Sljemenu, koje godinama rade sa žrtvama nasilja i njihovom djecom.

Procjena postojanja nasilja mora biti prvi korak

Prof. dr. sc. Anita Lauri Korajlija istaknula je da se rasprava o otuđenju ne može voditi bez prethodnog utvrđivanja postoji li nasilje: „Prije nego što uopće krenemo razgovarati o tome je li nešto otuđenje ili odbijanje kontakta, moramo vidjeti je li bilo nasilja ili nije.
(...) To je temelj bez kojeg se ne može dalje.“

Naglasila je da se u praksi često događa da nasilje nikada nije formalno prijavljeno, već se o njemu počne govoriti tek kada jedna strana odluči izaći iz zajednice: „Dogodi se da je nasilje prvi put spomenuto tek kada se prekida zajednica i kada se počinje razgovarati o tome što se preživjelo ili što se još uvijek proživljava.“

Upravo zato je, kaže, sustav posebno ranjiv na pogrešne procjene: „Statistički je puno veća vjerojatnost da ćete pogriješiti tako da nasilje ne prepoznate i proglasite ga visokim konfliktom, nego da ćete reći da je nasilja bilo, a nije. Sustav puno češće ne prepozna nasilje nego što ga lažno detektira.“

Djetetovo odbijanje roditelja može biti oblik zaštite

Lauri Korajlija je upozorila da se djetetovo odbijanje roditelja u kontekstu nasilja ne može tumačiti kao otuđenje, jer djeca vrlo dobro razumiju što se događa u obitelji: „Znamo da djeca znaju što se događa u obiteljima. Majke često misle da djeca ne vide, da su u drugoj sobi, da ih štite, ali djeca znaju. Ako su tome bila izložena, onda je njihovo odbijanje zapravo zaštitna reakcija.“

Takva djeca često traže zaštitu od majke, objašnjava ona, a majka potom traži zaštitu od sustava, što otežava cijelu situaciju: „Djeca traže da ih mama zaštiti, a ako ona nije dovoljno glasna ili se boji, onda traži zaštitu sustava i u to ulazimo kao u jednu vrlo složenu priču.“

Pojam otuđenja često se koristi na štetu žena i djece

Psihoterapeutkinja Senka Sekulić upozorila da se pojam otuđenja u hrvatskom sustavu godinama koristi na načine koji su ženama i djeci nanijeli ozbiljnu štetu: „Riječ otuđenje je u našem sustavu korištena na razne načine koji su naškodili ženama i djeci. Postoji sustavni pristup ženama koji je takav da se njihovim svjedočenjima ne vjeruje, da se poništavaju i miču.“

Naglasila je da se u trenutku kada postoji nasilje mijenja cijela dinamika odnosa: „Čim postoji nasilje, mi više ne možemo govoriti o tome da dijete ima jednaku potrebu za oba roditelja i da je odnos s oba roditelja jednako važan. To je idealna slika koja vrijedi samo kad oba roditelja nisu nasilna.“

Održavanje odnosa pod svaku cijenu može produbiti nasilje

Sekulić je posebno upozorila na posljedice inzistiranja na održavanju kontakta s nasilnim roditeljem: „U praksi jako često vidimo da se dijete gura ili se na sve načine pokušava održati odnos koji se ne mora nužno održati. Tu nastaju problemi, produžuje se ciklus nasilja, dolazi do izluđivanja majke, patnja se produžuje.“

Prema njezinim riječima, upravo se nakon razvoda često događaju još teže situacije: „Nažalost smo vidjele puno situacija gdje su, kroz post festum priče razvoda, nastale još gore štete. Sustav često produžava nasilje umjesto da ga prekine.“