Visoko konfliktni razvodi: Kako roditelji mogu zaštititi svoje dijete?

Razvod roditelja uvijek je emotivno izazovan za djecu, a kada je još visoko konfliktan, posljedice mogu biti dugotrajne i ozbiljne. Takvi razvodi čine otprilike trećinu svih razvoda.

Prema riječima dr. sc. Gordane Buljan Flander, kliničke psihologinje i psihoterapeutkinje, koja je gostovala u podcastu PSIHOLOGiJA na radio Sljemenu, u ovim slučajevima konflikt postaje glavna karakteristika odnosa roditelja.

- Kada su roditelji u visokom konfliktu, konflikt postaje glavno obilježje njihovog odnosa, i u tom međusobnom sukobu roditelji često ne vide dijete. Ili jedan roditelj ne vidi dijete ili oboje ne vide dijete, ističe.

Ta ‘nevidljiva djeca’ ostaju neprepoznata u cijelom procesu razvoda. Dr. Flander često spominje jednu sliku koju ne može zaboraviti.

- Uvijek se sjetim jednog djeteta koje je nacrtalo masnice na svojoj duši. Reklo je: 'Da barem imam masnice na tijelu, onda bi to svi vidjeli. Ovako, kad su na mojoj duši, nitko ne vidi. Nitko ne vidi koliko patim'. Ove riječi prikazuju duboku emotivnu patnju koju djeca doživljavaju, patnju koja ostaje nevidljiva za sve osim za njih same, kaže.

- Djeca koja su izložena visokom konfliktu često se nalaze u situaciji gdje ih ni roditelji ni institucije ne prepoznaju. Roditelji se bave svojim nesuglasicama, traže odvjetnike i institucije, dok zaboravljaju na dijete, upozorava dr. Flander.

Kakve su posljedice na emocionalno stanje djeteta?

Posljedice visoko konfliktnog razvoda na emocionalno stanje djeteta variraju s obzirom na djetetovu dob. Međutim, dr. Flander ističe kako vrlo mala djeca, posebno do predškolske dobi, često misle da su oni krivi za razvod svojih roditelja.

- Dijete do šest, sedam godina ima magijsko i egocentrično mišljenje. Misle da su odgovorna za sve što se događa oko njih, da svojim ponašanjem mogu utjecati na svijet, objašnjava dr. Flander. Djeca u toj dobi mogu reći: 'Moji su se roditelji rastali zato što nisam htio jesti kelj u vrtiću', ili 'Ako budem dobra, mama i tata će se pomiriti', navodi.

- Vrlo je štetno ako roditelji ne objasne djetetu da se nisu rastali zbog njega, da nije on kriv i da dijete ne može učiniti ništa da roditelji ponovo budu zajedno, napominje dr. Flander. Bez ovog objašnjenja, dijete ostaje u svijetu vlastite krivnje i osjećaja nesigurnosti.

- Oni osjećaju raspoloženje i mame i tate, osjećaju napetost u kući, a za dijete svaka promjena, svaki stres, zahtijeva objašnjenje. Djeca onda često počinju mokriti u krevet, sisati palac, tražiti da spavaju u krevetu s roditeljima, razviti tikove ili imati separacijsku anksioznost, dodaje Flander.

Kako roditelji mogu pomoći svojoj djeci?

Važno je da u roditelji objasne djetetu da nije krivo za razvod te da oba roditelja i dalje vole dijete.

- Vrlo je važno ponavljati djeci da ih oba roditelja vole jednako. 'Volim te, mama te voli, tata te voli,' i to ponavljati 100 puta ako je potrebno, savjetuje.

Osim toga, roditelji moraju pokazivati djetetu da je u redu biti s oba roditelja, da je u redu biti kod mame i kod tate. Važno je da se ne vidi na licu roditelja da im je teško kada dijete ide kod jednog ili drugog roditelja. Roditelji moraju reći djetetu: 'Ja sam jako sretan kada si kod mame,' i 'Ja sam jako sretan kada si kod tate.'

- Roditelji ne smiju koristiti dijete kao posrednika u konfliktima, ističe dr. Flander.

- Dijete ne smije prenositi poruke između roditelja, ne smije biti zabavljač između njih, niti smije biti u poziciji da bira stranu. Ako se dijete nađe u tom položaju, najčešće će izabrati onog roditelja koji mu zadovoljava emocionalne potrebe, ali na štetu dugoročne emocionalne stabilnosti, dodaje.

Ako se roditelji ne drže ovoga, djeca će biti pod velikim emocionalnim stresom, što će im dugoročno otežati izgradnju zdravih odnosa.

- Djeca koja odrastaju u takvim uvjetima imaju probleme u adolescenciji i odrasloj dobi s formiranjem identiteta, s odnosima, a mogu imati i problema u vezi s davanjem ljubavi. Ponekad će takav model odnosa prenijeti na vlastitu djecu, upozorava.

Visoko konfliktni razvodi mogu ostaviti dugotrajne emocionalne ožiljke na djeci, no roditelji imaju moć zaštititi ih. Dr. Flander savjetuje roditeljima da stave interese svog djeteta ispred svojih vlastitih, da djetetu objasne situaciju, pokažu mu ljubav i stabilnost, i osiguraju da se dijete osjeća voljeno od oba roditelja. Samo tako, kroz suradnju i odgovornost, roditelji mogu pomoći djetetu da prebrodi ovaj emotivno teški period i izraste u emocionalno zdravu osobu.