Psihološka trauma ostavlja trag ako je ne prepoznamo na vrijeme

Psihološka trauma nastaje kao posljedica izuzetno stresnog događaja koji nadilazi sposobnost osobe da se s njime nosi. Može dovesti do dugotrajnih emocionalnih i tjelesnih posljedica ako se ne obradi na pravilan način.

Koliko puta ste čuli savjet: "Kreni dalje", "Zaboravi prošlost", "Vrijeme liječi sve"? Iako su ove rečenice izgovorene s najboljom namjerom, stvarnost trauma je često daleko složenija. Neizgovorene boli i potisnute emocije ne nestaju. One ostaju u nama i vremenom progovore kroz naše tijelo, odnose, posao, svakodnevni život.

- Ta trauma od koje se ljudi možda boje suočiti, ona ionako već živi u nama, objasnila je Petra Brzović, svjetski priznata terapeutkinja specijalizirana za iscjeljenje trauma u podcastu PSIHOLOGiJA na radio Sljemenu.

- Kontrolira sve što nam se događa. Naš život vrišti, ili nam tijelo vrišti. Imamo probleme u odnosima, nemamo novca, ne možemo spavati, tijelo nas boli. To su sve znakovi da je trauma spremna za iscjeljenje.

No, suočiti se sa sobom nije strašno kako se često čini. Petra naglašava: proces iscjeljenja može biti nježan, čak i duboko ispunjavajući. Početak se ne događa u velikim potezima, već u tihim pitanjima koje si postavljamo: Kako se osjećam? Što se zapravo događa u mom životu? 

Što znači "raditi na sebi"?

Petra taj proces objašnjava jednostavno kroz tri koraka: svjesnost, prihvaćanje i akcija.

- Prvo primijetimo da nešto ne štima u životu. Onda dolazi suočavanje, kad priznamo da je sve u kaosu, to zna biti preplavljujuće. Ali tek tada slijedi akcija, što mogu učiniti da si pomognem?

Jedna od najvažnijih stvari koje možemo učiniti, kaže Petra, je naučiti voljeti sebe kroz konkretne, svakodnevne postupke.

- Razvijanje ljubavi prema sebi je sve. Što više volimo sebe, to se iscjeljuju svi aspekti našeg života i naši odnosi, i naše zdravlje.

Ali što to znači voljeti sebe? Petra to slikovito opisuje:

- Zamislite da se ponašate prema sebi kao prema malom preplašenom djetetu, tužnom, potrebitom. Ili kao prema ozlijeđenoj životinji. S tom nježnošću, razumijevanjem i brigom. Tako gradimo odnos sa sobom.

Ljubav prema sebi ne mora početi u velikim odlukama. Dovoljno je, kaže Petra, obratiti pažnju na sitnice.

- Kad hodamo i udarimo se u kut kreveta što si kažemo? Kad pogriješimo na poslu, koliko smo grubi prema sebi? Tada je prilika da stanemo i pitamo se, bih li ovo rekao svom najboljem prijatelju?

Prijateljski odnos prema sebi otvara vrata promjenama. Tada počinjemo postavljati granice, govoriti "ne" kad treba, zauzimati se za sebe. Korak po korak mijenjamo sebe, svoje odnose i svoj život.

Rad na sebi ne znači popraviti se jer nismo dovoljno dobri, već zavoljeti sebe baš takve kakvi jesmo.

- Život će uvijek donositi izazove, zaključuje Petra, "ali kad radimo na sebi, s vremenom postajemo mudriji. I sve više postajemo sebi najbolji prijatelj."