Mladi stručnjak u potrazi za rješenjima protiv morskog otpada

S juga Istre do sjevera Norveške vodi životni put Doriana Vodopije, mladog Puljanina koji doktorira u Tromsøu na istraživanju učinaka izgubljenih ribarskih alata na morske ekosustave.

Ljubav prema moru ponijela ga je iz rodnog kraja prema znanstvenoj karijeri, a njegova istraživanja otkrivaju ozbiljne prijetnje podmorju.

Dorian Vodopia, doktorand u Tromsøu, kaže da mu se pružila prilika ostvariti doktorat na dalekom sjeveru.

– Počeo sam se javljati na doktorate i pružila mi se prilika da odradim svoj doktorat u Norveškoj. Sada sam na trećoj godini na projektu koji se bavi učincima izgubljenih ribarskih alata na morske ekosustave, kazao je.

Od Istre do Norveške

Projekt se provodi i u Norveškoj i u Hrvatskoj. Ondje ribari prijavljuju gdje su izgubili mreže ili vrše, pa ih istraživači jednom godišnje izvlače s velikih dubina.

– U Hrvatskoj takav sustav još nemamo. Jedini način je simulirati gubitak alata da bismo vidjeli kakav je učinak na morski ekosustav, pojašnjava Vodopia.

Dodaje da su i u Norveškoj i u Hrvatskoj mreže najveći problem jer tijekom vremena nastavljaju ulov i zahvaćaju veliku bioraznolikost, dok i vrše mogu biti vrlo problematične.

Učinci izgubljenih mreža

Pri vađenju alata u Norveškoj koriste se brodovi jer se radi o dubinama većim od 250 metara.

– Bez tehničkog ronjenja to ne bi bilo moguće. Za razliku od Norveške, u sjevernom Jadranu bi se ribarski alati mogli vaditi i roniocima. Ministarstvo i hrvatska vlada trebali bi omogućiti takav projekt jer su financije ključne da bi se on mogao provesti, istaknuo je doktorand.

Ljubav prema moru prati ga od djetinjstva, a ronilačko iskustvo dodatno ga je oblikovalo.

– Ne znam kako da vam opišem osjećaj. To je velika trodimenzionalnost i vidite organizme, od ribica i račića do algi. Poseban osjećaj mirnoće, rekao je.

Prijatelji iz ronilačkog kluba

Josip Tomišin iz Ronilačkog kluba “Loligo” ističe da članovi kluba puno nauče od Doriana.

– Objasni stvari koje ljudi vide, a ne poznaju. Jučer smo sreli plavog raka, a mnogi ni ne znaju što je to. Sa znanstvenicima se uvijek puno nauči, rekao je.

Za prijatelje on je jednostavno – Badi. Partner u moru i jako uporan, opisuje ga Bepo. No, Dorian priznaje da se možda neće vratiti živjeti u Hrvatsku.

– U Norveškoj postoji takozvana “fleet structure” gdje smo šef i ja više prijatelji nego šef i doktorand. Koliko god mi fale prijatelji, obitelj i kolege, mislim da živimo u sustavu koji mladima ne pruža priliku, poručio je.

Pogled u budućnost

Vodopia je uvjeren da bi Hrvatska trebala pratiti norveški primjer.

– Jedan od načina su biorazgradive mreže. Na projektu već imamo odlične preliminarne rezultate i nadamo se do kraja DISOL projekta ponuditi rješenje za problem ghost fishinga, zaključio je.