Možemo li pobjeći od nezdravih namirnica?

Njemački Stiftung Warentest objavio je rezultate istraživanja o šećerima u raznim proizvodima. Kutija sa žitaricama jednog od proizvođača sadržavala je 43 posto dodatnog šećera, a to nije pisalo na deklaraciji. I mliječni proizvodi, poput jogurta, prema analizi imali su dodatnu količinu šećera.

Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje svima, a osobito djeci, da konzumiraju manje šećera. Šećer je uzročnik mnogih bolesti - prije svega pretilosti. Dobro to znaju polaznici centra za mršavljenje. Znaju i djelatnice u kozmetičkim salonima koji su proizvodi krivi za masne naslage i višak kilograma građana koji im dolaze – gotovi umaci za meso, voćni jogurti, energetska i gazirana pića. Broj kalorija u proizvodu može znatno odstupati od podataka na deklaraciji. Tako primjerice kutija sa žitaricama može sadržavati i do 40 posto šećera, a pojedini jogurti mogu imati 50 kilokalorija, 120 ili 250.

Šećer je prisutan u sastavu proizvoda za koje i ne sumnjamo da ga sadržavaju. 'Jedan od primjera je jogurt. Mi imamo receptore za slatko koji su na vrhu jezika povezani s centrom za zadovoljstvo. Kad ih podražimo mi smo zadovoljniji. Naravno imamo i neke senzore koji određuju je li nešto slatko ili nije slatko. Ako dodamo malu dozu šećera mi nećemo smatrati da je to slatko. I to nije desert. No mi ćemo zapravo biti skloniji uzeti jogurt s jednom žličicom šećera nego bez šećera.', objašnjava prim.dr.sc. Jozo Jelčić iz Škole mršavljenja. Tako ćemo, a da to i ne znamo pojesti slani a zapravo 'slatki' obrok. Upravo je skriveni šećer razlog zašto djeca najradije hranu jedu s kečapom. 'On ima funkciju pojačavanja okusa. No ja često vidim da djeca kečap zloupotrebljavaju kao izvor šećera. Ne koriste ga kao začin za neki obrok nego kao izvor šećera jer ga troše u velikim količinama.', kaže nutricionist Branimir Dolibašić.

Više soli, masnoća i šećera to je formula proizvođača. No ona se kosi s pravilima zdrave prehrane, a i trendovima. Zato neki proizvođači ističu kako u njihovim proizvodima nema šećera - no to zna biti zamka, jer u sastavu pak ima previše masnoća. 'Ako se smanji unos šećera, odnosno količina šećera u nekom proizvodu, onda se nerijetko dodaju ill bjelančevine ili masti da bi se dobilo na punoći okusa', dodaje Dolibašić. Zato 'low fat' odnosno proizvodi s manje masnoća, kao i oni 'light' bez obzira na razlike u sastavu neće mnogo pomoći u liječenju debljine. 'Danas se toliko toga reklamira kao zdrava namirnica. Ja bih to nazvala namirnicama sa zdravom etiketom jer je u njima skriveno puno šećera ili je pak riječ o prerađenim namirnicama koje su također visoko kalorične', kaže Manda Korenić, voditeljica centra za mršavljenje.

Cilj proizvođača je utišati racionalni dio kod potrošača i probuditi emocije jer mnogi žele biti u formi. Zato na proizvodima ističu izraze poput vital, fit ili fitness. Često kupci nasjedaju na takve proizvode, misleći pri tome da će brzo skinuti koji kilogram. Slikama i napisima proizođači se trude namamiti kupce, no ovakvim pristupom u svrhu zarade mnogima štete jer odvlače pozornost od realnog i znanstvenog pristupa u liječenju debljine, poručuju nutricionisti. Alternativa skrivenim šećerima su jednostavne svježe namirnice ili pak kuhane, ali one koje nisu industrijski prerađene. 10 do 25 grama šećera na dan - to je preporučena dnevna potreba. No u Hrvatskoj se konzumira dvostruko više, u SAD-u su te količine još i veće.

Ocijeni članak