Andrea svjetski priznata ilustratorica i autorica slikovnica

Kad vam slikovnice izlaze na dvadesetak jezika, a ispunjeni ste i kao supruga i kao roditelj, možete reći da ste uspjeli. Zagrepčanka Andrea Petrlik Huseinović postigla je to unatoč teškom životnom udarcu. S nepunih 11 godina u prometnoj nesreći izgubila je mamu, Renatu Petrlik, akademsku slikaricu, i poočima Tihomira Odića. Oboje su radili na tadašnjoj Televiziji Zagreb. 

- Imala sam taj period negacije kad nisam htjela si priznati da se to dogodilo. Ovo je bila moja soba gdje sam kao dijete odrastala, evo danas je moj studio. Tu sam vrijeme provodila s mojom mamom dok je bila živa. Onda je došao period tuge kad sam bila tužna i kad sam slušala samo tužne pjesme i mislim da me to sve oblikovalo u umjetnika kakav jesam, govori Andrea Petrlik Huseinović, akademska slikarica i grafičarka.

Zbog proživljene tuge u djetinjstvu, danas silno želi da djeca budu sretna i izrastaju u sretne ljude. Sa 17 godina počela je ilustrirati dječji časopis „Smib", u kojem je radila i njezina majka. Ipak, nije odmah sve išlo kako je željela.

- Nekako mi nitko nije dao priliku za prvu slikovnicu. I uvijek su svi rekli, premladi ste, ne može. Onda sam nekako upoznala mog supruga, Kašmira Huseinovića, koji je došao na postdiplomski iz obiteljske medicine u Zagreb i on je vidio u tim mojim ilustracijama to nešto i on je otvorio nakladničku kuću i tako smo počeli. Tako je nastala moja prva slikovnica "Oprostite, volim vas". Tito Bilopavlović je napisao stihove, sjeća je Andrea.

Andrea je ilustrirala desetke domaćih i stranih slikovnica. Sama i sa suprugom autorica je velikog broja njih, a dobili su najveća svjetska priznanja. Prema autobiografskoj slikovnici „Plavo nebo" HRT je snimio dokumentarni film. 

Kako treba crtati i pisati za djecu?

- Mislim da bi najbolje mogla reći ono što mi je rekao direktor japanskog Chihiro Art Museuma kad su kupili originale iz Plavog neba i Alise u zemlji čudesa odnosno poslali su mi pismo da oni kupuju radove samo od onih kojima se u ilustracijama vidi želja za mirom u svijetu i za dječjom srećom, odgovara Andrea.

Iako su neki u početku imali zamjerke, ostala je svoja i izgradila poseban stil. Danas je sjajno prihvaćen, od Hrvatske do Kine i Japana.

- Jako je važno imati svoj stil i ostati dosljedan tomu. Ima i teških perioda, naravno. Meni su na početku mog stvaralačkog rada govorili da mi baš ne idu boje, da miješam ljubičastu, crvenu, zelenu, govori.

No suprug ju je tješio i govorio da je ona za njega najbolji ilustrator na svijetu. 

- Nisam htjela nikakve trendove pratiti, željela sam bit samo svoja i to se pokazalo dobrim jer sam dobila Grand Prix u Japanu baš zbog specifičnosti kolorita. Svi koji kupuju knjige, prava, kažu da imam taj prepoznatljiv stil i te boje po kojima me poznaju rekla je.

Djeca vole priče o ljubavi i obitelji, kaže Andrea. Tako im je posebno draga slikovnica „Hektor i Leopoldina", koju je napisao njezin suprug, a u kojoj Hektor 

Leopoldinu na kraju zaprosi i ona pristane. 

- Vidim i ja na radionicama da djeca jako reagiraju recimo kad slon Oskar upozna slonicu Tonkicu i kad se nekakva ljubav rodi. To jako vole, kazala je.

Andreu posebno privlače univerzalne teme. Tako, primjerice, slikovnica „Plavo nebo" govori o gubitku majke, „Ciconia Ciconia" o ratu u Hrvatskoj ili bilo kojem drugom ratu, „Jan Vjetroviti" o ADHD-u.

- To vjerojatno je iz djetinjstva, što ja želim da djeca budu sretna pa onda nekako stalno gledam te probleme, vidim probleme i želim objasniti kako ih premostiti, rekla je Andrea.

Sa suprugom stvara slikovnice na pravi umjetnički način. Ideja se rodi bilo gdje i bilo kada. 

Andrea i Kašmir u središtu Zagreba upravo otvaraju prostor posvećen djeci i slikovnicama. Njihova kći završila je kiparstvo, a sin je student. Suprug poslijednjih godina živi na relaciji Zagreb - Drniš, i tako ublažava problem nedostatka liječnika u manjim sredinama. Ova složna obitelj za sve nalazi vremena, žive i rade ono što vole. A to osjeća i njihova publika.