Jaka reprezentacija hrvatskih dokumentaraca u Sarajevu

32. izdanje Sarajevskog filmskog festivala ušlo je u svoje drugo poluvrijeme, a ono je donijelo svjetske i regionalne premijere hrvatskih naslova u natjecateljskom programu dokumentarnog filma. Četiri se hrvatske koprodukcije natječu u formi dugog metra, a četiri hrvatska naslova u kratkometražnoj. 

Dugotrajni je pljesak uz redom hvaljene kritike ispratio svjetsku premijeru filma "Živjet ćemo zajedno", glumca Damira Markovine koji se publici ovog festivala treći put predstavlja kao redatelj. No, prvi put u dugometražno-dokumentarnoj formi, i to filma o svom ocu:

- Taj sukob uloga sina i redatelja je nešto čega sam bio svjestan: moj brat Dragan, majka Zina, i otac Roko - na neki način to je naša priča. Dio je nekog univerzalnog narativa žrtava rata, a rat je svugdje isti, rekao je Markovina.

Naime, uz gubitak fizičke memorije zemlje u kojoj je odrastao, u fokusu je Roko Markovina, koji je prije 30 godina otvoreno govorio protiv Daytonskog sporazuma.

- Moj otac je bio poslanik u Prvom neovisnom sazivu Parlamenta BiH i ostao je do 1996. godine, također bio je jedan od njih šestoro koji su glasali protiv Daytonskog sporazuma. Mene je zanimalo, 30 godina kasnije - što on danas misli o tome, dodao je Markovina.

Za Srce Sarajeva natječu se i hrvatske koprodukcije "Balkasnki kauboj", "Planina" i "Tragovi pripadanja" Tatjane Božić. U kratkom dokumentarnom programu - priču o Ramu, nepalskom dostavljaču hrane ali i životnim uvjetima migranata - donosi Branko Schmidt.

-Kad bi tramvaj stao, oni su gađali jajima kroz prozor dostavljača, stranog radnika - i mene je to užasnulo. Ti napadači su unuci naših gastarbajtera, a mi se ovako ponašamo sada, prema onima bez kojih ne možete zamisliti turizam, ni građevinu od koje živimo, istaknuo je Schmidt.

Ratni dnevnik starije sestre i sjećanjima bavi se film "Dear Orchid," a Hrvatsku predstavljaju i filmovi "Medo u šparogama" i "Tiha misa" - film koji je pratio molitelje na trgovima i performans Arijane Lekić Fridrih.