Premijera "Požara" u HNK-u Split: Drama o ratu, traumi i potrazi za istinom

U splitskom HNK večeras se premijerno izvodi drama "Požari" suvremenog libanonsko-kanadskog autora Wajdija Mouawada, u režiji Ivana Plazibata. Riječ je o jednom od najizvođenijih i najutjecajnijih dramskih tekstova s početka 21. stoljeća. Djelo je to koje, iako duboko ukorijenjeno u iskustvo ratova na Bliskom istoku, progovara univerzalnim jezikom obiteljske traume, šutnje, naslijeđene boli i potrage za istinom.

Radnja "Požara" počinje nakon smrti Nawal, žene koja je posljednjih pet godina života provela u potpunoj tišini.

Njezini blizanci nasljeđuju neobičnu oporuku: dvije omotnice koje moraju uručiti - jednu ocu za kojeg su vjerovali da je mrtav i drugu bratu za kojeg nisu znali da postoji. Ta majčina posljednja želja pokreće potragu za istinom kroz labirinte ratne prošlosti.

- Tekst govori o univerzalnosti zla kao takvog u ratu, ali govori i o snazi ljubavi, prijateljske ljubavi, napose bezuvjetnoj majčinskoj ljubavi koja ima tu snagu i moć da bude pandan nečovječnosti rata, ispričala je Katarina Romac koja je odigrala ulogu Nawal.

Rat u predstavi nema imena, vodi se u prostoru bez lokacije. Mouawad u "Požarima" namjerno briše toponime, povijesne datume i nazive vjerskih ili etničkih skupina. Tako je tekst aktualan uvijek, pa i danas.

- Govori o jednom turbulentnom razdoblju na Bliskom istoku početkom 80-ih, ali zapravo nosi snažnu antiratnu poruku i govori koliko se ratne traume prenose generacijama i kako generacije kopaju zaboravljene ratne priče svojih roditelja, objasnio je redatelj Ivan Plazibat.

Povijest obilježena ratom, nasiljem i prisilnim egzilom na sceni splitskog HNK nije samo kronologija događaja, nego sila koja razara intimne živote pojedinaca.

- Nije lako kada imaš neke emocije i osjećaš nešto, a nemaš alate kojima bi to pokazao, zaključio je Stipe Jelaska koji je utjelovio ulogu Simona.

Premijera "Požara" pokazuje ambiciju splitskog kazališta da se bavi temama koje nadilaze lokalni kontekst, a u središtu su im univerzalna svjetska pitanja - pa tako i mogućnost oprosta, ne kao zaborava, nego kao teškog, bolnog čina suočavanja s istinom.